Articles by "more"

Prikazani su postovi s oznakom more. Prikaži sve postove

Izvor: hrturizam.hr

Napokon je ispravljena nepravda i veliki apsurd te je vraćen dio našeg identiteta i tradicije.

Kako javljaju iz Otočkog sabora, mali tradicijski ribolov proglašen je nematerijalnim kulturnim dobrom te se stanovnici otoka i priobalja opet mogu baviti ribolovom kao što su to radili i stoljećima prije.

Odlučeno je to jučer na 113. sjednici Stručnog povjerenstva za utvrđivanje svojstva kulturnoga dobra pri Ministarstvu kulture, na prijedlog Otočnog sabora i Konzervatorskog odjela u Zadru. Tradicijske ribolovne vještine, vjerovanja i običaji na Jadranu proglašeni su nematerijalnim kulturnim dobrom u smislu članka 9. stavka 1. alineja 3. Zakona o zaštiti i očuvanju kulturnih dobara. Za Tradicijske ribolovne vještine, vjerovanja i običaji na Jadranu, kao nematerijalnog kulturnog dobra, propisuju se sljedeće mjere zaštite:

osigurati dostupnost dobra javnosti;
poticati prenošenje i njegovanje kulturnoga dobra;
poticati sudjelovanje pojedinaca, grupa i zajednice koje baštine dobro u identificiranju, definiranju, izvođenju i prenošenju dobra;
popularizirati i promovirati kulturno dobro održavanjem stručnih skupova, putem elektroničkih medija, audio i video zapisa i na drugi način;
osigurati održivost dobra kroz edukaciju, identificiranje, dokumentiranje, znanstveno istraživanje, očuvanje, zaštitu, promicanje, povećanje vrijednosti, mogućnost prenošenja tradicije nasljednicima putem formalnog i neformalnog obrazovanja, te revitalizaciju napuštenih segmenata dobra;
educirati stručni kadar za prenošenje znanja i vještina putem seminara, radionica, formalnog i neformalnog obrazovanja;
nastaviti sa istraživanjem dobra, primjerenim dokumentiranjem u svim vidovima i načinima suvremenog bilježenja te stručnim i znanstvenim vrednovanjem;
promicati funkciju i značaj dobra u društvu, te uključiti zaštitu dobra u planirane razvojne programe;
popularizirati i promovirati nematerijalno kulturno dobro te time nastojati ojačati svijest da su Tradicijske ribolovne vještine, vjerovanja i običaji na Jadranu jedinstveno blago koje na lokalnoj i nacionalnoj razini osiguravaju kulturnu raznolikost te provoditi mjere zaštite kako bi se izbjegla opasnost od nestajanja, uništenja ili pretjerane komercijalizacije kulturnoga dobra;
nositelji dobra dužni su provoditi mjere zaštite radi njegova očuvanja, sukladno Zakonu o zaštiti i očuvanju kulturnih dobara i svim propisima koji se odnose na kulturna dobra, pridržavajući se njegove povijesno-tradicijske matrice i pojavnosti
Cilj osnivanja i rada Udruge Otočni Sabor je okupljanje i povezivanje svih otočana i prijatelja mora i otoka kako bi svojim zajedničkim djelovanjem: ubrzali razvitak hrvatskih otoka, izjednačili uvjete života na otoku i kopnu, sudjelovali u promicanju interesa za razvoj otoka, štitili prirodu i kulturnu baštinu otoka, razvijali ekološku svijest otočana, sprječavali ugrožavanje drugih mjesta na otoku i drugih otoka, pomagali legalnoj vlasti primjenom toleratnog dijaloga, djelujući „ ni pri ni protiv vlasti“. Svoje osnivanje već su ispunili vraćanjem dozvole za mali ribolov lokalnom stanovništu koje je zadnje dvije godine bilo zabranjeno.

Nakon proglašenja nematerijalnim kulturnim dobrom i donošenja konačnog rješenja o „Tradicijskim ribolovnim vještinama, vjerovanja i običajima na Jadranu“ Ministarstvo poljoprivrede i Uprava za ribarstvo bi trebali upoznati Europsku komisiju o donošenoj odluci i donijeti zakonske akte di bi se navedena odluka o nematerijalnim kulturnim dobrom mogla provoditi.

Autor:


Izvor: SLOBODNA DALMACIJA - 13.2.2016. 
Piše: Ivana Gospodnetić / Foto: Božidar Vukičević
Izgledao je kao uobičajeni radni rad. Polazak iz Visa u pet i trideset. Puhala je olujna bura i mi smo isplovili. Taman kad sam počeo okrićat trajekt, primijetio sam rotaciju na vozilu Hitne pomoći u luci. Okrenuo sam brod nazad kako bismo opet pristali. U to vrijeme zove me koordinator iz Splita, Ante Mrvica, i govori mi kako imamo rodilju za ukrcat. Privezali smo se, ukrcali smo kola s rodiljom i krenuli prema Splitu. Stvarno je bilo gadno more i olujna bura. Jedva smo uspjeli izać iz luke Vis. Znaš, vrag ti je Viški kanal. Zovu ga i 'mali Biskaj'.

Putovanje je trajalo dva sata, dva i deset. Bili smo u iščekivanju hoće li roditi, neće li roditi. Stavili smo u kuhinju lonac s toplom vodom ako bude zatrebalo. No, nije bilo potrebe. Sretno smo je iskrcali u Split. Kasnije sam saznao kako još nije rodila i da ostaje termin koji je krajem veljače - smireno nam objašnjava Jere Lukšić, kapetan trajekta 'Lastovo', slučaj koji su nedavno objavili mediji hvaleći 'Jadroliniju' i njega kao zapovjednika.

Priča nam to dok sjedimo u njegovoj kući u Sutivanu na Braču. Na zasluženom je odmoru koji provodi u krugu obitelji. Vani je kiša, no vjetra nema. Nije mu sad to ni važno jer se s njim danas ne mora boriti. Sa suprugom Bepinom uživa u društvu s dvoje unučadi.

Opet bi učinija isto

- Nije nam to prvi put da se vraćamo. Nije ni prvi put da vozim rodilje. Četrdeset i nešto godina sam na Jadroliniji. Na početku karijere, na liniji za Brač, u vrijeme kada nisu vozili helikopteri, za jakog nevremena, iz Supetra smo isplovljavali s poznatim trajektom 'Ero' u spašavanje života. Tako je bilo i s trajektom 'Lastovo'. Uvijek smo bili na usluzi, isplovljavali po olujnom jugu. Kada ni helikopteri nisu mogli uzletjeti, trajekt 'Lastovo' bi isplovio, vozio bolesnike, rodilje s Lastova u Velu luku, do Splita… No na brodu se beba nikad nije rodila. Zapravo, rodila se u kolima Hitne pomoći u trajektu, taman ispred Splita. To je bilo to od brojnih rodilja koje smo vozili čak i u našoj kabini. No, mi smo uvijek bili u pripravnosti. Nikad se ne zna kad će beba doći - smješka se kapetan.

Na 'Lastovu' je kapetan već trideset i pet godina, a 'Jadroliniji' je vjeran i duže. Iako je nakon kadeture neko vrijeme plovio za 'stranca', nakon ženidbe za svoju gospođu, priča nam, odlučio je ostati blizu.

- I nisam pogriješio. Kad bih ponovno birao, opet bih izabrao isto. Zanimljivo je navigat na putničkim brodovima. Možete zamislit koliko se tu ljudi izmini, koliko poznanstava stekne, koliko dogodovština ima.

Imao je sreću, kaže, ploviti na više Jadrolinijinih brodova, međutim dva će mu ostati u sjećanju. Prvi je 'Ero', brod iz Skandinavije, građen za velika mora. On se, u manjem obliku, ponaša kao 'Lastovo'. Mogao je probiti sva juga i bure do Brača, čak i Hvara. Drugi je, dakako, 'Lastovo'. Veći je dio tih dugih godina s njim plovio za vanjske otoke Korčulu i Lastovo. 'Lastovo' je staro četrdeset i osam godina, i ima, kaže kapetan, dvije mladosti. Kad su mu devedeset četvrte ili pete izgorjeli strojevi, strojarnica je u potpunosti obnovljena i tad je brod dobio svoje novo srce, ali i brzinu. Redovito vozi i petnaest i po milja što ga čini najbržim trajektom u Jadrolinijinoj floti.

Prisjećamo se snimke iz 2013. godine koju je fotograf Jakša Kuzmičić snimio s Hvara zabilježivši trajekt 'Lastovo' kako se bori s valovima koje južina u punoj žestini baca na njega. Supruga Bepina odmah donosi fotografije. Na njima trajekt Lastovo u sivilu neba i bjelini uspjenjenih valova koji ga prekrivaju.

- Da. Bilo je to na liniji Split - Korčula - Lastovo. Iz mog iskustva, kako ja to već gledam, kada ulazimo u ždrijelo i kada vidim kako se valovi bacaju preko svjetionika Pokonji dol, već tada donosim odluku vraćamo li se u Split. Nikad nisam donio takvu odluku. Poznavajući ovo more, poznavajući sve to, uvijek bismo išli dalje. Ta je snimka jedne od najvećih oluja juga, no nije i najgora, koju je Lastovo prošao. Na njoj to izgleda zastrašujuće, ali, kako me posada obavještavala, putnici nisu bili prestrašeni. Štoviše, mnoge sam vidio, popeli su se pored komandnog mosta i snimali mobitelima i nisu odavali strah. Sve je prošlo bez panike - smješka se.

Oluja svih oluja

- Je li to vjera u trajekt ili kapetana?

- Vjerujem jedno i drugo. U posadu i kapetana, a kako poznaju i trajekt, i u njega.

- Koja je onda najgora oluja?

- Jako jugo, žuta oluja, žuta kiša. Bilo je to negdje krajem osamdesetih. S kišom je padao, naime, pijesak iz Sahare. Bilo je to najjače more u ždrijelu svetog Jeronima i fotografirali su nas s propelima vani. Tu sliku, nažalost, nemam. Iz sedmog sam puta pristao u Hvar jer riva nije postojala, sve je bilo poplavljeno. To je bilo najgore jugo koje sam doživio - priča kapetan.

'Lastovo' očito nije sklono odustajanju. Ili je takav njegova posada i njihov zapovjednik. Teško je reći jer njihovi se životi isprepleću. Teško je i ne zamijetiti strahopoštovanje koje kapetan gaji prema brodu, ali i moru. Poštovanje ne skriva ni kad priča i o svojoj posadi, ali i putnicima.

- Ja sam i sam otočanin i znam što znači ostati u Splitu ili Veloj Luci u nemogućnosti doći kući. Uvijek se rukovodim s tim da čovjek mora doći do otoka. Ako mi časnik ili noštromo javi kako je putnik ostao na kopnu, ja se vratim, okrenem brod. Pogotovo ako je putnik za udaljeniji, loše povezani otok. I uvijek smo se, moja posada i ja, trudili dovesti ih sigurno doma, pogotovo kad bismo plovili po velikom nevremenu.

Priča nam priču o gospođi po koju su se prije nekoliko mjeseci vratili i koja im je poslije putem maila zahvaljivala na neočekivanoj dobroti. Možda će mnogima to zvučati čudno, no otočani znaju koliko to znači. Ipak, onaj pravi osjećaj izoliranosti otočani osjete kad je najgore - u nesreći.

- Pamtim jedan događaj na Lastovu kad je čovjek pao s balkona. Isplovili smo, no tada sam prvi put bio svjestan kako ugrožavam sebe i posadu. Međutim, ozljeda je bila takva da smo morali isploviti. Stigli smo u Velu Luku i iskrcali pacijenta. Nažalost, preminuo je nekoliko dana poslije u dubrovačkoj bolnici. To mi je ostalo u sjećanju jer smo napravili sve, ali nismo uspjeli spasiti ljudski život - priča kapetan i zastaje.

Spašavanje talijanske jahte

- Koju uspomenu pamtite kao najljepšu? - pitamo.

- Bilo je to po olujnom jugu, između Hvara i Korčule. Spasili smo talijansku jahtu sa sedam, osam članova posade, među njima je bilo četvero djece. To je bilo, koliko se sjećam, osamdesetih. Bilo je to u vrijeme kad je bilo ono spašavanje broda 'Brigitta Montanari', ne znam pamtite li, zbog kojeg je prijetila ekološka katastrofa. Bili smo nominirani za 'Plavu vrpcu', oni su je dobili, mi nismo. Ali, kada smo spasili te ljude, dovukli jahtu u zavjetrinu, dobili smo takav pljesak putnika da mi i dandanas to stoji u sjećanju. Svi smo bili presretni jer smo spasili tu djecu i ljude i jer su svi živi i zdravi iskrcani na Hvar - priča barba Jere.

Olujna juga prisutna su gotovo u svakoj priči. Možda zato što ih niti jedan trajekt ne poznaje tako dobro kao 'Lastovo'. Skroman je to trajekt, priča njegov kapetan, ali omiljen, naročito među stanovnicima svog otoka imenjaka koji uvijek moraju strepiti zbog udaljenosti.

- 'Lastovo' je još uvijek najpouzdaniji, to dokazuje za takvog vremena, on uvijek plovi. Pošto sam toliko godina na njemu, upoznao sam ga u potpunosti i sve što se pričalo kad je vozio od Japana gdje je građen, do Kalifornije, točno je. Brod je to koji, i za današnje pojmove, ima ogromne maritivne sposobnosti. Pouzdan je jer se u njega svake godine i ulaže, mijenjaju dotrajali dijelovi, uredio se i salon pa sad proživljava svoju novu mladost. Živi dalje i nadam se da će, kada ja uskoro odem u mirovinu, još dugo ploviti.

A ja sam, međutim, već pomalo umoran od ovog posla. Četrdeset godina na putničkom brodu nije jednostavno, upravo zbog svih ovih situacija. No, imat ću što raditi. Prva će ljubav i dalje biti na moru. Imam kajić, poslije toga malo u masline. Tu su i žena, unuci... Ono vrijeme koje nisam mogao provesti sa svojom djecom, kad je supruga sve morala sama, sad provodim s unucima. I to će vam biti moja penzija - malo težak, malo ribar, ali mnogo nono.


'Pohvalite mi posadu'

Bez njih ja ne bih bio taj koji jesam na brodu. Zajedno smo prebrodili sve oluje, odradili spašavanja, stvorili uspomene... - zamolio nas je barba Jere.

Evo, jesmo, kapetane.


Vozili i za okupacije Lastova

'Lastovo' je odigralo i važnu ulogu za vrijeme Domovinskog rata. Vozili smo za okupacije Lastova i držali su nas na nišanu, dolazili s maskirkama ispred broda. Provocirani smo i zbog hrvatske zastave na provi, dok je na krmi bila jugoslavenska. Tad još nije bila službeno ustrojena hrvatska država, ali mi smo iskoristili i stavili hrvatsku zastavu kao društveni znak Jadrolinije. I to smo prebrodili! Za vrijeme rata prevozili smo našu vojsku iz Rijeke u Dubrovnik. Kada se Lastovo oslobodilo, kada su ga napustili, mi smo prvi na njega došli s Hrvatskom vojskom.


Bepina: Neka je on uz mene, kod kuće

Kapetanova supruga Bepina ponosna je na svog supruga, no nerado sluša priče o olujama kroz koje je prošao. Danas jugo može udarati koliko hoće, govori nam, nije joj stalo jer je on kod kuće.

- Taj strah za njih koji uvijek tinja u podsvijesti jer se bojiš za njihov život, preraste i u vlastiti strah. A meni se taj strah uvukao u kosti. Ni danas ne putujem u Split. Vozila sam se s njim jednom za Stari Grad, jednom za Ubli na Lastovu i zamalo sam umrla. Previše sam znala, previše priča čula. Nedajbože bolesti, ali ja u Split s Brača ne idem. Stojim tu - priča nasmiješena Bepa.




U Jadranu je do današnjeg dana otkriveno 100-injak potopljenih zrakoplova, uglavnom iz Drugog svjetskog rata, a brodova, potonulih od antike do danas, locirano je više od tisuću. Budući da se na Visu 1944. godine nalazio saveznički aerodrom sa samo jednom pistom, a nebom iznad Visa istodobno je kružilo i desetak aviona čekajući svoj red za slijetanje, znalo se dogoditi i da neki od njih ostanu bez goriva ili zbog drugih oštećenja završe u moru.

Tako je u podmorju oko Visa pronađeno 30-ak aviona, uglavnom bombardera iz Drugog svjetskog rata, kao i nekoliko lovaca. Zadnje u nizu otkrića bilo je u moru kod južnog dijela otoka, kada je jedan riječki ronilac 2009. godine na siki, na dubini od 39 metara, otkrio ostatke teškog bombardera B24, poznatog i kao "liberator", a Hrvatski restauratorski zavod formirao je stručni tim koji je istražio olupinu.


Zrakoplov je, vejruje se, srušen u prosincu 1944.

Iako nije pronađen serijski broj jer je rep bio odlomljen, prema podacima iz pedantnih američkih arhiva sve je upućivalo na to da je riječ o zrakoplovu koji je, prije stradanja, uspješno obavio 27 zadataka.

U more kod Visa srušio se u prosincu 1944., a od deset članova posade sedam ih je spašeno.ƒ


Najvjerojatnije je riječ o avionu B24, smatra Siniša Ižaković

I upravo kad su svi pomislili da je to to, Siniša Ižaković, iskusni ronilac i instruktor ronjenja, inače vlasnik komiškog ronilačkog centra "ISSA Diving Center", potvrdio nam je vijest da je nedavno u viškom akvatoriju otkrio još jednu olupinu zrakoplova, najvjerojatnije B24.

– Informacija je točna. Naime, na temelju razgovora s jednim komiškim ribarom, prošlog sam mjeseca zaronio i našao olupinu zrakoplova na lokaciji zapadna strana otoka Biševa oko tri-četiri kabela od obale, na dubini od 85-90 metara! Riječ je najvjerojatnije o avionu B24. Zbog loše vidljivosti u prvih nekoliko minuta nisam bio siguran je li riječ o zrakoplovu. Tek nakon fiksiranja konopa bove za konstrukciju, primijetio sam krilo zrakoplova i uključio svjetlo u namjeri boljeg snimanja aviona. Međutim, poslije se taj potez pokazao kao pogreška i uništio sam, nažalost, većinu snimaka. Još čekam potvrde stručnjaka vezane uz pronađenu olupinu – rekao nam je Ižaković, koji nam je ustupio snimke.

Također, dodao je da se sljedeći zaron planira početkom iduće sezone, u ožujku ili travnju, a kad se utvrdi serijski broj zrakoplova koji se nalazi na vertikalnom stabilizatoru repa zrakoplova, moći će utvrditi i njegova povijest, je li doista riječ o "liberatoru", tko su bili članovi posade, gdje je letio, itd.


BOGOLJUB MITRAKOVIĆ/SLOBODNA DALMACIJA



U četvrtak je, u organizaciji Jedriličarskog kluba Mornar i grada Komiže, startalo 14. izdanje regate Sv. Nikola za samce i dvojce 2015. Jedriličari moraju odjedriti 160 nautičkih milja na ruti od Splita, oko otoka Šolte do otočića Glavat, smještenog između Lastova i Mljeta, pa do našeg najudaljenijeg otoka Palagruže sa ciljem u Komiži i to sve bez odmora.

Na tom će putu proći kroz četiri kanala, jedriti otvorenim morem, po različitim vjetrovima i morskim strujama. Regata starta u četvrtak u 10 sati, a ograničeno vrijeme prolaska kroz cilj je subota u 20 sati, uoči blagdana Sv. Nikole, zaštitnika grada Komiže ali i pomoraca i ribara. Na startnoj listi se našlo 12 jedrilica.


Trenutnu brzinu, prosječnu brzinu, kurs broda, prijeđene milje, milje do cilja... možete pratiti na linku:





Ovu subotu održala se akcija čišćenja podmorja uvale Stonca na otoku Visu. Organizaciju cjelokupne aktivnosti preuzela je tvrtka The Yacht Week - European Travel Ventures u suradnji sa Institutom za oceanografiju i ribarstvo iz Splita te roniocima iz ronilačkog kluba Nautilus, a podršku je pružio i grad Vis sa komunalnim poduzećem i lučkom upravom.

Iz mora je izvađeno više od tone otpadaka te otpremljeno na gradski deponij.

Inače, tvrtka European Travel Ventures koja stoji iza branda The Yacht Week, najveća je nautička agencija na sredozemlju koja uspješno djeluje u Hrvatskoj već 10 godina. Svake godine oko 10.000 gostiju na više od 1000 plovila u organizaciji The Yacht Week-a upoznaje Hrvatsku i njene prekrasne krajolike, kristalno čisto more i netaknutu prirodu, a komponenta očuvanja istog je jednako važna kao i sam turistički proizvod.

Institut za oceanografiju i ribarstvo kao suorganizator projekta je u popodnevnim satima održao i kratku prezentaciju aktivnosti te predavanje na temu prevencije onečišćenja mora, a sve u sklopu programa Sistema upravljanja napuštenom ribarskom opremom u jadranskoj regiji, koja se finacira iz pristupnih EU fondova-IPA Adriatic i bavi problematikom morskog otpada.

- Hrvatska je po čistoći mora godinama u samom europskom vrhu, a takvo stanje želimo i moramo očuvati. The Yacht Week o svemu navedenom djeluje edukativno i preventivno sa svojim gostima tijekom sezone, a i proaktivno nakon sezone, rekli su nam organizatori akcije i napomenuli da će se slične akcije održavati i dalje.

D.Pe. / SLOBODNA DALMACIJA


Službenim proglašenjem pobjednika završena je prva poslije sedamdesete (71.) Viška regata.
Flota je jutros startala u 9 sati po slabom jugu koje je dizalo do desetak čvorova. Ove uvjete najbolje je iskoristila jedrilica Fult Pelt sa kormilarom Antom Antunović iz JK Split koja je 28 nautičkih milja odjedrila za 4 sata, jednu minutu i 55 sekundi. Oko devet minuta kasnije ciljnu je liniju prošla jedrilica BaRe V sa kormilarom Mirko Fatovića (4:10:34) ispred trećeplasiranih jedriličara na brodu Marina Kaštela kormilara Joška Berketa iz kluba Marina Kaštela. Četvrti je u cilj ušao Black Mystery skipera Saše Kekovića iz JK Jugole Grakalić-Herceg Novi.
Budući da se, kao novina, prva etapa od Splita do Visa u kojoj je trijumfirao brod Marina Kaštela, bodovala kao jedna, a druga etapa kao dvije dionice, Full Pelt je u povratku imao dva prva mjesta čime je ujedno ovogodišnji ukupni pobjednik razreda OPEN. Marina Kaštela iz Labuda je otišla sa peharom ukupnog pobjednika u ORC razredu. Novina o računanju ovog je puta doživjela podvojena razmišljanja. Stoga ćemo uskoro svim sudionicima 71. Viške regate poslati anketu sa molbom da nam kažu svoje mišljenje. To će nam biti smjernica za iduću (72.) Višku regatu koja ima svoj smisao upravo zbog velikog broja njenih fanova koji je ni ovaj put nisu iznevjerili. Žao nam je svih onih koji su toliko željeli i ove godine biti dio te priče ali zbog vremenskih (ne)prilika to nisu mogli učiniti. Stoga nam ne preostaje nego da se svima zahvalimo još jednom uz ono poznato: „Vidimo se dogodine“.
Pogled iz Visa na start regate u 09 sati:


         MARINA KAŠTELA prva u cilju

Etapa Split Vis 71. Viške regate odjedrena je po odličnom vremenu, sunce je sjalo cijelim putem dok je jedriličare pratilo lagano jugo sve do Visa. Prva u cilju s 3:52 sata jedrenog vremena ušla je jedrilica Marina Kaštela s kormilarom Josipom Berketom.
Pozivamo sutra jedriličare da pristupe prijavi za regatu Luka Vis koja će se odvijati na regatnom brodu - katamaran Dupla u vremenu od 09:30 - 10:15. RO napominje da će prednost dati manjim jedrilicama te isključivo Racing skupinu.

Y.C. LABUD

Evo i djelić atmosfere u Visu tijekom poslijepodneva...


Čujen da nema regate idući vikend. Da je viška!, ciman Tonija Mlikotu, direktora Viške regate s velikim V.

– Dok san ja živ neće se ugasit, nema šanse – ne da se Mlikota.

Viška je regate, 71. po redu, i dalje s velikim V. Ne daju je labudaši, Mrduja je masovka, a ova Viška regata nudi više adrenalina, prava je sportska, počinje sutra etapom od Splita do Visa, u subotu se jedri u portu, a u nedilju se iz Visa vraća u Split. 

– Imamo nekih novosti, podilili smo brode u racing i cruising krstaše – kaže nam Mlikota.

Možete pojasnit’?

– Ovim se daje mogućnost jedrilicama koje nemaju vrhunsko jedrilje da budu pobjednici u okviru svojih skupina. Novu podskupinu OPEN Cruising ili navigacijsku skupinu činit će jedrilice koje imaju samo jedno prednje jedro na namotavanje i samo jedan spinnaker ili gennaker, a jedra im nisu izrađena od laminata, već je kao materijal korišteno tkanje (materijali kao što je Dacron i slična) – kaže nam Mlikota.

Znači, ideja je dat’ šansu i ljudima koji nemaju nabrušene jurilice, ka ovu novu “Full Pelt” Ante Antunovića, da mogu uzet pehar.

– Sad kad čovik u grupi idri sa sličnim brodima, može dobit. Neka budu kompentitivni, neka i oni regatavaju.

Nije to jedina novost, moderniziraju se u Labudu, klubu koji organizira Višku regatu.

– Imamo i jednu zgodnu aplikaciju, može se besplatno skinit na www.raceQs.com. Vrsta trackera, može se točno pratit kako ko stoji u regati. Dovoljno je uključiti iphone... 

Šta ćete radit u subotu? Neki su da se jedri još jedna etapa negdi vani, drugi ne...?

– Bila je neka ideja da se neke brode za subotu izvuče, da regatavaju. Ali mislin da to nema smisla jer tako bismo ubili regatu u Visu, isprid mista, koja je atraktivna i puno je ljudi gleda. Malo veća je gužva, bilo je lani i razbijanja. Ali mladi i nabrijani to vole.

Koliko imate prijava?

– Već je stotinjak posada prijavljeno, a ja očekujem 200 jer imamo opet puno bovi. Dica s pasarama će do ponoć vozit gori – doli. Puno posada to voli, bit usidreni dalje od obale, na miru, daleko od gužve, da na miru mogu spavat. Očekujem do 200 brodova. Zanimanje je veliko, zovu sa svih strana. I par brodova iz Italije stiže kako smo se bratimili s tršćanskon Barcolanom. Rado dolaze, a na Visu ima puno mista za dobro izist i popit...

Kažete 200 brodi, još malo ćete pribacit Mrduju?

– Je, je, je, ma... Mislin da bi i mogli. Neki u Labuda misle da Mrduja stalno mora bit’ najmasovnija. Ona jest ponos kluba i grada, ali stvari se minjaju. Ova Viška regata privlače sve više ljudi, ko zna...

Lani je idrija glumac Vedran Mlikota, vaš rod iz Zagvozda. Oće li ove godine?

– A neće, Vedran je sad izabra Himalaju, priprema se za penjanje sa Stipon Božićen... - reka nam je Toni Mlikota.
Viška nije viška. Ide dalje, sve veća i sve jača. Još se stignete prijavit.


PERO SMOLČIĆ / SLOBODNA DALMACIJA 
FOTO: BOŽIDAR VUKIČEVIĆ / CROPIX

Opet će se sporo pušit kubanke

Subota u Visu starta “Regatom u Viškom portu”, u podne će počet 4. Otvoreno prvenstvo Visa u sporom pušenju kubanskih cigara u organizaciji cigar kluba MAREVA iz Splita.

Dan će se nastavit spizon i pićen u organizaciji Turističke zajednice Visa i grada Visa, počevši od obilježavanja manifestacije Dani kruha, dani plodova zemlje, za koje brinu učenici O.Š. VIS, (prigodna prodaja kruva i kolača), a nastavit će se dodjelom pokala pobjednicima regate u Viškom portu.



SRIJEDA 14.10.2015.
Dolazak natjecatelja, registracija, pregled krstaša.
ČETVRTAK 15.10.2015.
Dolazak natjecatelja, registracija, pregled krstaša. Sastanak kormilara u 20:30 h.
PETAK 16.10.2015.
Prvo navigacijsko jedrenje SPLIT – VIS kroz Splitska vrata (28 Nm.)
09:00h – ZAJEDNIČKI START za sve skupine razreda OPEN, ORC i IRC.
SUBOTA 17.10.2015.
- 09:30 – 10.15 sati: Prijave za regatu „LUKA VIS“ (sudjelovanje nije obavezno)
- 10.30 sati oglašavanje startne liste regate „LUKA VIS“
- 11:00 sati Regata «LUKA VIS» u organizaciji JK VIS uz suradnju JK Labud
NEDJELJA 18.10.2015.
Drugo navigacijsko jedrenje VIS - SPLIT (28 Nm.)
09:00h – ZAJEDNIČKI START za sve skupine razreda OPEN, ORC i IRC. 
20:00h – proglašenje pobjednika s podjelom nagrada (prostorije JK "LABUD")

Više informacija u oglasu regate





Znanstvenici Instituta Plavi svijet nedavno su u Jabučkoj kotlini prvi put u našem podmorju uspjeli snimiti goluba uhana

'Iako je sve do nedavno smatran rijetkim posjetiteljem, našim istraživanjem utvrdili smo da je u otvorenom dijelu Jadrana redovito prisutan tijekom toplijeg dijela godine', pišu naši znanstvenici. 


Na temelju novih studija stručnjaci procjenjuju da u Jadran ljeti iz Sredozemnog mora uđe preko tri tisuće uhana. 

Golub uhan (Mobula mobular) riba je iz reda pravih raža (Rajiformes). Naraste do 520 cm duljine i 300 kg težine tako da spada među najveće ribe Jadrana. Kod nas ga još zovu i morski vrag. Spada u istu podobitelj kao i Manta (Manta birostris), koja je jedna od najvećih riba svijeta. Prebiva na otvorenom moru gdje se hrani malim pelagijskim račićima i ribicama. Leđa su mu tamne boje, a trbuh svijetao, gotovo bijel. Ima dugačak, tanak rep, a blizu njegove baze smještena je nazubljena bodlja povezana s otrovnim žlijezdama. Ime je dobio po karakterističnim nastavcima na glavi koji podsjećaju na uši ili rogove vraga.

Draško Holcer iz Plavoga svijeta kaže su golubovi uhani veliki već prilikom rođenja iz jaja koje ženka nosi oko dvije godine - odmah imaju raspon krila veći od metra.

utorak, rujna 22, 2015
Izvor: NOVI LIST - 21.9.2015/ Autor: Denis Frančišković
Jučer točno u podne, a nakon što je prethodno prema Žurkovu startalo skromnih pet (!) jedrilica Kostrenske regate, na pravi su izazov krenuli sudionici treće Regate tisuću otoka (Rijeka – Tivat – Rijeka). Start je okupio 20 jedrilica iz 13 zemalja koje su krenule na jedno od najljepših navigacijskih jedrenja, od Rijeke do Tivta. Regata se sastoji od dvije etape, a prva prolazi među više od tisuću jadranskih otoka, pri čemu jedrilice otoke Unije, Susak, Premudu, Dugi otok, Kornat, Vis, Lastovo i Sveti Andrija moraju ostaviti desno da bi nakon 277 nautičkih milja stigle do marine Porto Montenegro u Tivtu. Druga etapa jedri se u suprotnom smjeru do Rijeke, pri čemu je nužna navigacija između otoka, bez izlaza na otvoreno more. Upravo je taj izbor rute, vjetrova i struja najveći izazov za jedriličare, izbor u kojem se krije i tajna uspjeha.
Na riječkom startu jedriličare je dočekala bura, međutim posljednji sat prije početka vjetar je prvo oslabio, a onda počeo mijenjati smjer. Stoga su start obilježile i pomalo neobične situacije, stjecao se dojam da svaka jedrilica ima svoj vjetar, ali samo nakon okreta privjetrinske oznake kada su uhvatile nalete bure i odmah ubrzale prema Krku.Prva četiri sata jedrilo se poprilično izjednačeno, a onda je pred jedrilicama nastupila uzbudljiva noć, za neke i lov na rekord u realnom vremenu prve etape od 28:41:06 sati koji drži mađarski »Wild Joe« Martona Josze koji je i jedan je od favorita i ove godine.
Regata se uživo može pratiti i preko interneta gdje se u realnom vremenu mogu vidjeti pozicije jedrilica, brzine i kurs od starta do cilja (www.thousandislandsrace.com), a aktivna će biti i facebook stranica s fotografijama regate. 

Izvorni članak: SLOBODNA DALMACIJA - 17.9.2015.


Ovih dana završena je još jedna sezona lova na jastoge. Kako je protekla, tko je zadovoljan, a tko nije i što muči komiške i viške profesionalne ribare, pitali smo Damira Karuzu Kalamberu, predsjednika sekcije Ceha ribara pri Udruženju obrtnika otoka Visa.

– Na Palagruži je sezona bila jako tužna, ulov jastoga u tom akvatoriju drastično je pao, od 15-ak tona prije nekoliko godina, ove godine došli smo do ispod jedne tone. To je nepodnošljivo, a razlog tomu je ogroman broj malog oka, puno mriža u moru i nerazumijevanje Ureda za ribarstvo u Zagrebu – rekao nam je Kalambera.

Kako ste vi prošli?

– Dobro, najviše zahvaljujući hlapovima, zbog kojih sam prošao pola Jadrana, od Lošinja do Korčule. Ali to je drugi način lova i drugi rak, a jastoga ove godine nisan uvatija sto kila.

Što kažu vaši kolege ribari, kako je njima bilo ovog ljeta?

– Bio sam u izravnom kontaktu s još dvojicom kolega ribara koji su na Palagruži lovili vršama, Komižanima Vedranom Bobanom i Zdravkom Demariom. Njih dvojica su nešto ulovili, ali ja to ne zovem lovom, to je više ono izmišljanje: čovik ide u 120 metara tražiti jastoga, cili dan vozi po kulfu, po tri, četiri, pet milja od kraja...

To je neki novi način lova, to je nešto drugo. Njih dvojica su nešto skupili na forcu milja i na forcu velikog rada.

Navikli ste već da sezona lova na jastoge traje od 15. svibnja do 10. rujna. Ove je godine od 20. kolovoza Pravilnik o malim ribolovnim alatima mijenjan čak dva puta. O čemu je riječ?

– Mi ribari već šest-sedam godina, otkad sam ja u tome, uporno tražimo da se deset dana iz rujna pribaci u svibanj. Nismo tili dopustit da se smanji broj ribolovnih dana, nego da se tih deset dana pribaci zato što svaki ribar zna da je posli 1. rujna priko 25 posto ženki jastoga s vanjskim jajima.

Tražili smo da se to promini, i oni su to učinili na način da su prvo lov skratili deset dana, pa su tih deset dana prebacili u svibanj, pa su onda tih deset dana skratili samo za vrše, a s mrižama se moglo loviti tih deset dana i dalje.

Mislim, to što nama rade, ne znam rade li namjerno ili ne. Institut je stalno uz nas, doministar Ante Mišura stalno nas želi zaštititi, kaže nam da smo u pravu, a mi ribari samo tražimo selektivni način ribarenja, tražimo samoodrživo ribarstvo, tražimo da se Palagružu zaštiti od devastacije jastoga jer jedino ga na toj lokaciji još nešto ima.

Jeste li barem zadovoljni otkupnom cijenom jastoga?

– Lovim jastoge i prodajem ih. Ove sam ih godine i 15. svibnja i 15. kolovoza prodavao po cijeni od 350 kuna za kilogram, plus PDV. Sve sam prodao preko računa na istu adresu. Radim s ljudima pet-šest godina, zadovoljan sam i oni su zadovoljni, inače ne bi radili sa mnom – rekao nam je Kalambera.



BOGOLJUB MITRAKOVIĆ, FOTO: CROPIX




Proteklih sedam dana na tri se dalmatinska otoka snima “Odiseja”, biografski film o legendarnom francuskom oceanografu i istraživaču podmorja Jacquesu Cousteauu, pa tako Hvar, Vis i Biševo u filmu “glume” jug Francuske gdje je Cousteau obavio svoje prve zarone.
“Odiseja” se u Hrvatskoj realizira kroz poticajne mjere Hrvatskog audiovizualnog centra (HAVC), iz kojega su u nedjelju priopćili da će filmska ekipa za 14 dana snimanja potrošiti oko milijun eura te ostvariti pravo na 20 posto povrata utrošenih sredstava, oko 1,4 milijun kuna.
Scene se snimaju na Hvaru (Hvar, Starigrad, Jelsa, uvala Jagodna, Pakleni otoci), Visu i Biševu, a na filmu je angažirano dvije trećine hrvatskih filmskih djelatnika, među kojima su i voditelji sektora poput scenografa Ivice Trpčića, kostimografkinje Nikoline Kostanjšek, slikarice maske Tine Jesenković, direktora filma Jurice Estera i drugih.
Režiju i scenarij “Odiseje” potpisuje Jerome Salle, a glavne uloge nose Lambert Wilson kao Cousteau, Audrey Tautou kao njegova supruga Simone i Pierre Niney kao Cousteauov tragično preminuli sin Philippe. Za produkciju je zadužen Fidelité Films/Pan-Européenne, dok produkciju u Hrvatskoj servisira MP Filmska produkcija.
Jacques Cousteau legendarni je francuski oceanograf i istraživač podmorja koji je snimio 120 dokumentarnih filmova o tajanstvima mora i tako dao doprinos razumijevanju podvodnog svijeta, kažu u HAVC-u. Zajedno s Louisom Malleom snimio je film “Svijet tišine” (Le monde du silence) koji je 1956. godine osvojio Zlatnu palmu na festivalu u Cannesu, a zatim i nagradu Oscar.
Cousteau je osvojio još dva Oscara i niz filmskih nagrada, ali većina ga pamti po dokumentarnom serijalu “Podvodni svijet Jacquesa Cousteaua” (The Undersea World of Jacques Cousteau), koji je emitiran krajem 1960-ih te je bio jedan od najpoznatijih serijala tog vremena. Zajedno s inženjerom Emileom Gagnanom, Cousteau je 1943. konstruirao prvi automatski spremnik sa stlačenim zrakom te je sudjelovao u kreiranju i usavršavanju druge ronilačke opreme, a za svoje je sudjelovanje u Drugom svjetskom ratu dobio i odlikovanje Legije časti.
Nakon Hrvatske filmska ekipa seli u Južnoafričku republiku i na Antarktik, gdje će snimati do kraja prosinca. Premijera filma očekuje se na jesen 2016. godine.
U HAVC-u napominju kako je “Odiseja osmi projekt koji se u u ovoj godini snima na području Hrvatske putem programa poticaja filmske/TV proizvodnje (tzv. mjere poticaja). Do sada je pet produkcija već obavilo snimanja na lokacijama u Hrvatskoj (Dig, Fan, Crossing Lines, Uzvodno rijekom, The Lake), dok su s produkcijom započeli animirano dokumentarni film “Chris the Swiss” te trilogija o Winnetou.
Do kraja godine očekuje se snimanje još tri projekta, a procjenjuje se da će sve navedene produkcije ostvariti procijenjeno 171,4 milijuna kuna prihoda, što je duplo više u odnosu na prethodnu godinu (kad je ostvareno 82,9 milijuna kuna prihoda) i što premašuje ukupne prihode ostvarene u prethodne tri godine otkad program postoji, zaključuju u HAVC-u.


Komiška falkuša "Comeza-Lisboa"  večeras je oko 20.30 sati pristala na carinski most u Visu gdje su je dočekali gradonačelnik Visa i zamjenica gradonačelnika. Gradonačelnik je Jošku Božaniću uručio zastavu grada koju su odmah podigli na jarbol. Tako će, uz ostale, falkuša na jarbolu vijati i zastavu grada Visa na svom boravku u Galiciji, Španjolska.

Falkuša će prenoćiti u Visu, a posada će, nakon pića u Rive, na večeru u restoran "Lola" vlasnica kojeg je, zamislite vi to, iz mjesta samo 4 kilometra udaljenog od odredišta falkuše u Španjolskoj. Do upoznavanja je došlo slučajno, na trajektu.

Nemojte misliti da će ploviti do Galicije. Falkuša će na kamion, a posada na avion. Idu evocirati uspomene na svoje pretke koji su u Galiciji  utemeljili riblju industriju, barake za soljenje ribe. (n.k.)








Otok Vis

Obrazac za kontakt

Naziv

e-pošta *

Poruka *

Pokreće Blogger.