Articles by "povijest"

Prikazani su postovi s oznakom povijest. Prikaži sve postove


Naruči knjigu - OVDJE

Kada sam kao 13-godišnjak prvi puta posjetio Vis, dok nisam poznavao njegovu stoljetnu i tisućljetnu povijest, za mene je to bio još jedan dopust na moru kao i svaki drugi, a Vis mi je djelovao čak i manje zanimljiv od Brača, gdje sam kao klinac proveo niz dopusta u Milni.

Za Vis sam samo znao da je vojni otok i da neće biti (stranih) turista, stoga me jako iznenadilo kada smo već na brodu na putu za Vis sreli mnoštvo čehoslovačkih turista, kojima je boravak na Visu očito bio dopušten. Još sam se od malih nogu oduševljavao svime što plovi pa sam se nekako nadao da ću na Visu vidjeti mnoštvo brodova, što također nije bilo točno. Vis je tada bio vojni, a ne mornarički otok, sve je bilo puno odora JNA, a JRM-a ni od korova, ako se izuzme mali vodonosac koji sam viđao i na Braču kada su ljeta bila suha...




Članovi predsjedništva Društva prijatelja kulturne baštine Split dr. sc. Stanko Piplović i Marijan Čipčić, prof. susreli su se u četvrtak, 7. travnja 2016. u gradu Visu sa gradonačelnikom g. Ivom Radicom. Znanstveni skup '150. obljetnica Viškog boja', koji se trebao održati u foyeru HNK Split 9. lipnja 2016., na poziv gradonačelnika g. Radice održat će se u istom terminu u prostorijama privatnog veleučilišta VERN u gradu Visu. Uz Društvo prijatelja kulturne baštine Split, organizatori simpozija su: Odsjek za povijest Filozofskog fakulteta u Splitu, Odjel za povijest Sveučilišta u Zadru, Hrvatski pomorski muzej u Splitu, Arheološki muzej u Splitu i Rotary club Split.

NA DANAŠNJI DAN


Hrvatska javnost vrlo malo zna o značajnoj i velikoj bitki kod hrvatskog otoka Visa koja se dogodila na današnji dan 1811. Flota Napoleonove Francuske, na čelu s admiralom Dubourdieuom napala je Britance pokušavajući im oteti vlast nad otokom Visom.
Napoleon je time htio uspostaviti kontrolu nad Jadranom zbog opskrbe pomorskim putem teritorija koje je imao u Dalmaciji i na Apeninskom poluotoku.
Za strateški važan Vis 1866. sukobile su se 50 godina kasnije mornarice Habsburške monarhije i kraljevine Italije.
Na današnji dan 1811. odigrala se značajna francusko-britanska pomorska bitka pokraj hrvatskog otoka Visa.
O toj se bitki razmjerno malo zna u Hrvatskoj. Značaj joj je bio u tome što su Britanci uspjeli usred Jadranskog mora pobijediti jaču Napoleonovu francusku flotu i očuvati svoju vlast nad strateškim otokom Visom (veći dio ostatka hrvatske obale pripadao je Francuzima).
Viška bitka dogodila se sjeverno od obale otoka Visa. Radilo se o tome da je francuska flota na čelu s admiralom Bernardom Dubourdieuom napala Britance pokušavajući im oteti kontrolu nad otokom Visom. Britanskim odredom brodova zapovijedao je kapetan William Hoste. Imao je samo 4 broda, dok su Francuzi napali s čak 12. Ipak, kapetan Hoste uspio je pobijediti i zadržati otok Vis.
Dapače, navodno je u to doba Vis bio i jako gusarsko središte. Britancima je bilo u interesu da gusari pljačkaju francuske brodove jer su na taj način prekidali opskrbu između Napoleonovih teritorija u Italiji i jadranske obale pod njegovom kontrolom.
Nakon ove bitke na moru (u Viškom kanalu) Englezi su osvojili Vis i počeli s izgradnjom tvrđava, čiji se ostaci i danas vide na ulazu u višku luku. Otok Vis je za Engleze postao snažno uporište na istočnoj obali Jadrana koju su držali Francuzi.
Oni nisu bili snaga sposobnu za obračun s Englezima, budući da su od 1812. bili zauzeti velikom invazijom na Rusiju koja će, kao što je poznato, završiti Napoleonovim porazom i napuštanjem jadranskih obala.
Tijekom 1813. Englezi, oslanjajući se na Vis, se počinju jače angažirati u Dalmaciji zauzimanjem Korčule, Mljeta, Hvara i dubrovačkih otoka Šipana, Lopuda i Koločepa.

Izvor: Narod.hr


Admiralski brod "Vis" bit će uz zapadnu obalu Kamenjaka potopljen do ljeta, pa u sezoni valja očekivati i prve ronioce privučene tom novom podvodnom atrakcijom. Večeras naime, vijećnici Općine Medulin odlučuju o davanju koncesije na pomorskom dobru u svrhu potapanja i gospodarskog korištenja broda "Vis" na 20 godina vlasniku Arsenu Brajkoviću iz Pule.





Sudbina popularnog Viškog lava, spomenika Viškoj bitci koji se nalazio na groblju Prilovo, dobro je poznata. Međutim, manje je poznato da je istu, a moguće i goru, sudbinu imala umjetnička slika s prikazom Viške bitke koja se nalazila u crkvi sv. Jere na Prilovu. Kad su Talijani tijekom prve okupacije Visa 1919. godine odnijeli lava u Livorno, viški fratri su ovu sliku skinuli s oltara i sakrili je, te je na sigurnom čekala odlazak okupacijske vojske. Koliko sam uspio rekonstruirati vođeći se sjećanjima starijih Višana, slika nakon odlaska Talijana više nije vraćena na oltar, nego je obješena na stropu, odmah iznad glavnog ulaza u crkvu. Ni fratri sa Prilova ni ostali Višani nisu računali da će se talijanski vojnici više ikad vratiti na Vis.
Ali, upravo to se dogodilo: u proljeće 1941. godine na vratima samostana na Prilovu opet su se pojavili pripadnici talijanske vojske, samo ovaj put u mnogo brutalnijem izdanju, onom fašističkom. Znali su to i fratri, pa je Fra Josip Vlahović nakon konzultacija sa starijom subraćom donio odluku da skrivanje ovog puta nema smisla, jer bi moglo završiti osvetom nad samostanom i čitavim Visom.
Stoga su sliku predali Talijanima i..i tu joj se gubi svaki trag! Gdje je i kako je završila, nije poznato, ostala je samo nepotvrđena priča da su je fašistički vojnici zapalili i uništili odmah po odnošenju.



Goran Mladineo, Vis kroz povijest

Goran Mladineo: "Nestala slika sa Prilova izbliza. Ova rijetka fotografija je do mene došla preko jedne od najstarijih Višanki, gospođe Marije Puhalović (96) i ljubazne profesorice Vesne Bučić."



Izvor: kroz-samariju.net

U priloženom izvješću kojeg je na Svetog Stjepana 1922. g. poslao komiški župnik don Juraj Braičin Kotarskom poglavarstvu u Hvaru, nalazi se opis stanja u Komiži iz 1922. g. Te su godine u Komiži radile samo četiri tvornice za preradu ribe, a teško ekonomsko stanje bilo je posljedica nekoliko čimbenika: zloglasne filoksere (žiloždere), Prvog svjetskog rata te prve talijanske okupacije (1918. – 1921.). Iz današnjeg vidika tekst izgleda nestvaran, a upravo mu to daje posebnu važnost.

I glede ove općine odgovaraju na žalost istiniti glasovi o gladi i oskudici kod velike većine obitelji, i to ne od malo već od više vremena. Ovo može svatko opaziti na licu dotičnika, koji blijedi i iznemogli umiru a da ne mogu umrijeti. Ima mnogo obitelji, koje za više dana ne okuse kruha, a idu od kuće do kuće da sakupe nekoliko kruna, da kupe kukuruzne muke za puru, koja se prošlih dana prodavala po Kr 22 svaki kg. Na mjesne tvornice, koje rade slanom i svježom ribom, svagdano navaljuju hrpimice jadnici da im dadu glave od ribe, eda utaže glad pečenim ili kuhanim glavama, a slanim začine puru, ali, i ako ima dosta toga, nedostaje svakome.
Hrana je skupa, a narod nema, novaca, da je kupi. Mnogo je zemalja neobrađeno, jer siromašni težaci, kojih je većina, nijesu u stanju da gladni obradjuju svoje zemlje; nadnica je pak sasvim malo.
Ako ne dodje brza pomoć, bit će naopako, baš crna zima.
Mjesna Seoska Blagajna od nazad dva mjeseca nema više novca da ih daje u zajam članovima dužnicima, a isti – njih 430 – duguju joj preko 3.200.000 Kruna.
Da se dodje u susret pučanstvu, trebalo bi mu dati prigoda da radi i zasluži toliko, da uzmogne kupiti hrane uz sniženu cijenu, a najpotribnijim i koji ne mogu zaslužiti trebalo bi namaknuti najnužnije mukte.
Mjesna Javna Dobrotvornost može sasvim malo pomoći, a općina je zadužena, i, kako se kaže, nema novaca niti da plati činovnike i službenike.

Piše: Don Ivica Huljev, 26.12.2015.




Vinogradarsko-vinarska zadruga, prvi objekt koji svatko ugleda kad izađe iz trajekta na viško tlo, neki je dan nezapaženo i tiho proslavila svoj osamdeseti rođendan. Svečano otvorena 23. rujna 1935. godine uz veliku feštu na kojoj su "padale tople zdravice za napredak i jačanje zadružne misli u Visu" (kako su napisale tadašnje novine), svojom jednostavnom elegancijom, položajem u mjestu i veličinom trebala je svima pokazivati bogatstvo, snagu i uspjeh viškog vinogradarstva i viškog težaka. Koji nisu baš bili neznatni, s obzirom da je riječ o jednoj maloj zajednici koja je u samo 23 godine razmaka sagradila dvije tako impresivne građevine kao što su Hrvatski dom i ovaj zadružni dom.

Zadružni dom, podignut na mjestu stare crkvice sv. Mije (po kojoj je susjedni predio Mijurovac i dobio ime) te kasnijeg parka palmi obitelji Dojmi, bio je svjedok, a pomalo i žrtva, svih političkih i ideoloških turbulencija koje su potresale Vis u 20. stoljeću. Tako je iz Drugog svjetskog rata izašao sa svojim bijelim i kamenim zidovima premazalim jarko crvenom parolom, i to moguće i najbizarnijom koja se mogla vidjeti u Visu i koja danas zvuči tako bizarno i ironično, a glasila je "Živilo oružano bratstvo srpskog i hrvatskog naroda".

Danas, u 21. stoljeću od parole nije ostalo ništa, kao ni od poruke koju je nosila. Ali, novo vrijeme, novi izazovi: konzumerizam je zgazio socijalizam, a i ovu zgradu: pretvorila se u svojevrsni viški "City center" sa sto ureda, trgovina, agencija i sto reklama različitih boja i oblika koje skoro potpuno pokrivaju njenu izvornu ljepotu.


Goran Mladineo




Mogu Starograjani slaviti rođendane Farosa, održavati koncerte uz visoka pokroviteljstva i svašta nešto, ali ne trebaju se kititi tuđim perjem. Kakav "grad prvijenac"?! Pa, Issa je starija od Farosa!

Na portalu Moj otok Vis podužu argumentaciju posljednje tvrdnje iznio je urednik portala Vinko Kalinić. Preporučam pročitati. A što kaže struka o tom pitanju? Mudro šuti. Ili nešto muti?

Issejsko groblje - foto Nikola Kežić




Autor ovog teksta o Krušovici je pok. profesor Vid Biličić. Prije dvadesetak godina dao ga je Tihani Skerbić koja ga je neki dan pronašla među svojim papirima i opravdano zaključila da je vrijedan objave. Upoznajte se, dakle, s razmišljanjima uvaženog profesora o tome kako bi i zašto valjalo zaštititi lokalitet Kruševica.

Tekst nosi naslov   BRDO KRUŠOVICA NA OTOKU VISU - Zemljopisno, prirodno, povijesno i ekološko značenje.


KRUŠOVICA 

Otok Vis

Obrazac za kontakt

Naziv

e-pošta *

Poruka *

Pokreće Blogger.