Izvor:
kroz-samariju.net
U priloženom izvješću kojeg je na Svetog Stjepana 1922. g. poslao komiški župnik don Juraj Braičin Kotarskom poglavarstvu u Hvaru, nalazi se opis stanja u Komiži iz 1922. g. Te su godine u Komiži radile samo četiri tvornice za preradu ribe, a teško ekonomsko stanje bilo je posljedica nekoliko čimbenika: zloglasne filoksere (žiloždere), Prvog svjetskog rata te prve talijanske okupacije (1918. – 1921.). Iz današnjeg vidika tekst izgleda nestvaran, a upravo mu to daje posebnu važnost.
I glede ove općine odgovaraju na žalost istiniti glasovi o gladi i oskudici kod velike većine obitelji, i to ne od malo već od više vremena. Ovo može svatko opaziti na licu dotičnika, koji blijedi i iznemogli umiru a da ne mogu umrijeti. Ima mnogo obitelji, koje za više dana ne okuse kruha, a idu od kuće do kuće da sakupe nekoliko kruna, da kupe kukuruzne muke za puru, koja se prošlih dana prodavala po Kr 22 svaki kg. Na mjesne tvornice, koje rade slanom i svježom ribom, svagdano navaljuju hrpimice jadnici da im dadu glave od ribe, eda utaže glad pečenim ili kuhanim glavama, a slanim začine puru, ali, i ako ima dosta toga, nedostaje svakome.
Hrana je skupa, a narod nema, novaca, da je kupi. Mnogo je zemalja neobrađeno, jer siromašni težaci, kojih je većina, nijesu u stanju da gladni obradjuju svoje zemlje; nadnica je pak sasvim malo.
Ako ne dodje brza pomoć, bit će naopako, baš crna zima.
Mjesna Seoska Blagajna od nazad dva mjeseca nema više novca da ih daje u zajam članovima dužnicima, a isti – njih 430 – duguju joj preko 3.200.000 Kruna.
Da se dodje u susret pučanstvu, trebalo bi mu dati prigoda da radi i zasluži toliko, da uzmogne kupiti hrane uz sniženu cijenu, a najpotribnijim i koji ne mogu zaslužiti trebalo bi namaknuti najnužnije mukte.
Mjesna Javna Dobrotvornost može sasvim malo pomoći, a općina je zadužena, i, kako se kaže, nema novaca niti da plati činovnike i službenike.
Piše: Don Ivica Huljev, 26.12.2015.
