Articles by "poljoprivreda"

Prikazani su postovi s oznakom poljoprivreda. Prikaži sve postove

petak, srpnja 22, 2016 ,

Limun je voćka nevjerojatnih svojstava. Svjetska zdravstvena organizacija preporuča limun u prevenciji brojnih potencijalno smrtonosnih bolesti. No, nije svaki limun dobar. Svjedoci smo kako se na policama naših dućana nude uvozni limuni čija je kora preparirana kemikalijama i nije jestiva. Zahvaljujući bogom danoj klimi, Dalmatinci bi mogi proizvoditi i zadovoljavati sve hrvatske potrebe za limunom, a jedan Višanin se tim poslom uspješno bavi već tri desetljeća.

Vis nije samo otok turizma. Otok je to koji mnogo toga može ponuditi i u poljoprivredi, a posebno u uzgoju limuna. Na tom udaljenom pučinskom škoju godišnje se ubere između 150 i 200 tona limuna. No, Višai bi mogli uzgojiti i do šest puta više. To je prije 30 godina zaključio i danas najveći proizvođač ovog vrijednog voća na Visu, Slavomir Rafanelli.

Limun se može pronaći gotovo u svakom viškom vrtu, no ozbiljnim uzgojem do prije par godina gotovo da se nitko nije bavio. Razloga za to je mnogo, a jedan od najvećih je bio taj što su trgovine bile preplavljene jeftnim uvoznim limunom. Danas je situacija dijametralno suprotna. Limuni u supermarketima dosežu astronomske cijene pa se za kilograma ovog voća mora izdvojiti i do 50 kuna. Da stvar bude još gora, taj uvozni limun je prepariran kemikalijama zbog kojih mu kora nije jestiva, a kemikalije kroz koru ulaze i u limunov sok, čime ta zdrava hrana praktično postaje otrovna. Zbog svega toga danas se traži domaći limun, a Rafenelli ga ne može uzgojiti onoliko koliko kupci od njega traže.

Studiozno radeći na projektu uzgoja svoga limuna Rafanelli se odvažio napraviti plantažu kakve nema u ovom dijelu Europe. Otkupio je zemljište za koje je znao da je pogodno za uzgoj te na njemu podigao kaskadne nasade sa sustavom navodnjavanja.

Na svojim plantažama Rafanelli uzgaja nekoliko različitih sorti limuna ali jedan je poseban, budući u punoj rodnosti godišnje može dati i do 250 kilograma ploda po stablu.

Rafanelli bi uzgoj limuna preporučio svima koji se žele baviti poljoprivrednom. Tvrdi kako je limun isplativ i ne traži previše pažnje.

Iako se na njoj radi desetljećima, priča o viškom limunu tek se treba ispričati. Potencijali su golemi, tlo i klima pogodni, tržište osigurano. Limun je, bez ikakve dvojbe, dalmatisnki proizvod za 22. stoljeće.



Pročitajte više »

nedjelja, listopada 11, 2015 , ,
Izvor: Poslovni.hr - 10.10.2015.

 Godišnje proizvede oko 6000 vrećica u pakiranju od 300 grama.
Foto: Davor Puklavec/PIXELL

 Na Visu su idealni uvjeti za uzgoj rogača, a potražnja za tom zdravom namirnicom raste, kaže vlasnik obiteljskog poljoprivrednog gospodarstva (OPG) Nebojša Božanić, koji je nedavno potpisao ugovor s DM trgovinom o isporuci brašna od rogača na police tog trgovačkog lanca.

Komižanin Božanić na svom OPG-u ekološki uzgaja i prerađuje rogač do finalnog proizvoda. Godišnje proizvede oko 6000 vrećica u pakiranju od 300 grama, a u OPG-u je zaposlena njegova cijela obitelj.

Potražnja za tom zdravom namirnicom se zahuktala, kaže, što potvrđuje i ugovor koji je nedavno potpisao s DM trgovinom, nakon čega je njegovo brašno od rogača svoje mjesto pronašlo na njihovim policama.

"Komiža postoji prvenstveno radi ribe, a druge dvije djelatnosti su vinogradarstvo i rogač. Na Visu su idealni uvjeti za uzgoj i rast rogača koji raste u komiškoj kotlini gdje ne trpi veliki vjetar i studen. Na svom imanju proizvedem osam tona rogača godišnje, a zatim ga prerađujem u finalni proizvod. Prijavio sam se na natječaj Ministarstva poljoprivrede i DM-a te od 110 zainteresiranih kandidata izabran među njih devet", kaže Božanić.

Navodi da je godinu dana radio na dizajnu svog brašna od rogača, a naknadno je u zakup uzeo još jednu površinu, pa sada raspolaže s oko 200 stabala. Osim fino mljevenog rogača prodaje ga i kao plod. Kaže da je potražnja za rogačem sve veća jer su ga ljudi otkrili kao zdravu namirnicu. Napominje da rogač ima izuzetne nutritivne vrijednosti, a komiški rogač je posebna vrsta, jer se radi o velikom ili tustom rogaču. Stari Komižani su do takve vrste rogača došli prirodnom selekcijom te je priznat kao posebna vrsta, dodaje.
Rogač se, kaže Božanić, kao brašno upotrebljava u raznim kolačima, od njega se radi rakija, poznata Rogačuša koja je sve traženija, a sjemenke se upotrebljavaju za konzerviranje dječje hrane, koristi se u farmaceutskoj industriji, u štavljenju kože, od njega se radi čokolada, bomboni, keksi, torte, razne slastice te služi kao ljepilo.

"Čak je i sveti Ivan Krstitelj 40 dana u pustinji živio na rogaču i vodi. Ljekovit je i pomaže osobama koje imaju želučane probleme, regulira probavu i obnavlja crijevnu floru. Biljka je koja izuzetno dobro podnosi sušu, te baca cvijet i list kada je najsušnije razdoblje. Oko njega ima puno posla jer zahtjeva pažnju i kompletnu obradu kao i primjerice maslina, s tim da je manje zahtjevan od masline jer ga ne pogađa toliko bolesti", kaže Božanić. No, dodaje, da ih u zadnje vrijeme muči nametnik - crv potkornjak, koji čini velike štete na starim stablima.

Otkupna cijena rogača u komiškoj poljoprivrednoj zadruzi je između 2,5 i 3 kune. Božanić tvrdi da to nije loša cijena usporedi li se s otkupnom cijenom mandarina i jabuka od po 1,5 kunu.

A prostora za rast te proizvodnje ima, s obzirom da Španjolci godišnje proizvedu 350.000 tona rogača, a Hrvatska tek 500 tona. Drugi po proizvodnji iza Španjolaca su Talijani, pa Grci, Turci, Tunižani i ostale mediteranske zemlje.
Pročitajte više »

subota, listopada 10, 2015 , ,
Svojim najvećim uspjehom smatram činjenicu da sam uspio proizvesti prepoznatljiv proizvod otoka Visa, priča Velimir Mratinić koji se na Visu bavi proizvodnjom autohtonog Viškog hiba

"Hib vjerojatno dolazi od riječi hljeb ili kruščić. To je energetski zalogaj koji su na jesen domaćice spravljale težacima", priču o Viškom hibu započinjeVelimir Mratinić, vlasnik poljoprivrednog obrtaBrojne smještenog na otoku Visu. Upravo se ovaj obrt može podičiti proizvodnjom autohtonog viškog proizvoda.
Ova vrijedna delicija prvi put bi se načela zaBadnjak, a u međuvremenu dozrijevala u suhom lišću lovora i ružmarina. Tanko se rezala uz čašu travarice ili prošek i uz zalogaj uvijek se komentirala njegova kvaliteta. "To je tradicionalni proizvod čiju smo recepturu naslijedili i koja se prenosi s koljena na koljeno", nastavlja Velimir.

Zamorčica i bružetka bijela idealne za proizvodnju

Njegov obrt Brojne bio je logičan nastavak tradicijom bavljenja poljoprivrednom proizvodnjom. Obrt je
otvoren 1998. godine, a dok se otac bavio poglavito uzgojem ovaca, Velimir je odlučio sreću potražiti u dohodovnijoj proizvodnji i pri tome se odlučio na tradicionalne proizvode koji imaju dodatnu vrijednost.
"Trenutno imamo 250 stabala smokava na otprilike jednom hektaru. Sada smo u potrazi za dodatnom zemljom, ali to je jako veliki problem na našem području. Najveći su problem neriješeni imovinsko-pravni odnosi i dugotrajan postupak dobivanja državnog poljoprivrednog zemljišta. A cijena zemlje je za poljoprivrednike nerealno skupa", pojašnjava Velimir.

 Od sorti smokava na obrtu uzgajaju domaće sortezamorčicu i bružetku bijelu - idealne sorte za sušenje smokava od kojih se proizvodi hib." 
Svaki otok pa tako i Vis ima specifičnu mikroklimu pa su za naše nasade najopasniji kasni proljetni i rani jesenski mrazovi. Iako smo na otoku voda nam ne stvara problem niti ikakvo ograničenje u proizvodnji. Budući da otok ima vlastite izvore vode, to mu daje jako veliku prednost. 

 A smokva sama po sebi ne zahtjeva mnogo vode, osim u vrijeme podizanja nasada, kada su biljke jako mlade i osjetljive", priča nam Mratinić. Najpovoljniji položaji za uzgoj istovremeno su i turistički najatraktivniji, no i dalje se prednost daje razvoju turizma te dolazi do sukoba dvaju sektora.

Tradicionalna receptura

U obrtu osim Velimira radi i supruga i dva zaposlenika. I dok je on ponajviše angažiran oko uzgoja i nasada na području Čajno polje, supruga Vesna se bavi proizvodnjom hiba i to po tradicionalnoj recepturi, koju su obiteljski naslijedili. "Na otoku Visu se zadržala tradicija izrade Hiba. I dan danas ga rade viške žene po otoku. U zadnje vrijeme se rade smokvenjaci i drugdje po dalmaciji, ali samo na Visu se zove Hib i poseban je po sastavu i načinu pripreme. Jedan je Viški hib, ostalo su smokvenjaci", pojašnjava Velimir.
Vlasnici obrta Brojne česti su izlagači sajmova, s kojih kući uvijek nose brojne nagrade. Tako su nositelji oznake Hrvatski otočni proizvod, 2011. godine bili su dobitnici nagrade za najbolji turistički suvenir Splitsko-dalmatinske županije, osvojili su i nagradu Cropak za najbolju ambalažu, dobitnici su eko-etno priznanja.
Ipak Velimir napominje da najvećim priznanjem i uspjehom smatra prepoznatljiv proizvod koji predstavlja otok Vis. A u nastojanjima razvoja i brendiranja proizvoda veliku mu potporu daje Grad Vis, koji među ostalim osigurava i besplatne štandove na rivi za sve proizvođače sa svog područja, do kojih je izrazito teško doći.

Ne držati sva jaja u istoj košari

"Osim što se bavimo proizvodnjom hiba, odlučio sam se zadržati uzgoj ovaca. Trenutno u uzgoju imamo 130 grla dalmatinske pramenke. Proizvodimo janjeće meso i uvijek sve uspijemo prodati. Tržište vapi za ovakvim proizvodima", priča za AgroKlub Velimir Mratinić, koji je u jednom trenutku gotovo odustao od uzgoja ovaca i potpuno se posvetio proizvodnji Viškog hiba, ali prije toga je napravio računicu i odlučio se na taktiku - ne treba držati sva jaja u istoj košari.
"Teško je u poljoprivredi biti oslonjen na jednu jedinu proizvodnju. Tržište je nestabilno, a hib je luksuzni proizvod. Moram priznati da smo osjetili krizu, a brojne kolege na sajmovima više ne vidimo. Stoga smatram da je odluka ostati u ovčarstvu bila itekako dobra."

Poseban suvenir koji stranci rado nose kući

Velimir dodaje i da je Viški hib interesantan podjednako domaćim i stranim potrošačima. Domaći gosti uvijek cijene autohtone domaće proizvode, a i stranci se sve više informiraju o lokalnim proizvodima i rado Viški hib nose kući kao poseban suvenir. "Naše proizvode prodajemo i u delikates dućanima Kraš, a ima ih i po zračnim lukama, gdje je najveća koncentracija turista", pojašnjava Mratinić.
Osim u vlastitoj proizvodnji, Velimir je angažiran i u brojnim udrugama proizvođača otoka Visa. Tako je 2004. godine osnovana Udruga Strojni prsten, koja trenutno broji četiri člana. Ova mala, ali vrijedna skupina, uspjela si je sredstvima Ministarstva poljoprivrede priuštiti tri nova traktora i brojne priključke, čime su znatno povećali kvalitetu obrade tla. Da se ne bi duplirali resursi, kupili su različite strojeve, a usluge obrade rade jedni drugima.
Osim toga, usluge trećim stranama naplaćuju i to im osigurava dio prihoda. Velimir je i član Udruge Butigakoja okuplja viške proizvođače i članovima olakšava pristup potrošačima. U ponudi ima raznih lokalnih specijaliteta - od vina, rakija, likera, maslinovog ulja, Viškog hiba. Udruživanje je smatra glavna stavka razvoja domaće poljoprivrede.

Ne treba se bojati krenuti dalje

"Ukoliko se ozbiljno bavite poljoprivrednom proizvodnjom stalna su ulaganja neminovna, ulaže se u objekte, mehanizaciju, podizanje nasada, marketing i promociju. Ove smo godine prijavili projekt na natječaj za Mjeru 4.1. sa ciljem podizanja nasada smokava i rezultate iščekujemo. A kakav bi savjet imao za one koji se planiraju upustiti u ovu proizvodnju? Sjećam se komentara jednog iskusnog prijatelja koji je znao reći - Nemoj se plašiti brojki, brojke će doći. Sada znam da je htio reći da se ne treba bojati krenuti dalje. Prije svega treba dobro istražiti tržište. Tako smo i mi - najprije smo izišli s proizvodom i analizirali potražnju, a potom išli u podizanje nasada.
Pri kraju smo s prikupljanjem dokumentacije za dobivanje oznake zaštite Viškog hiba i uskoro ćemo službeni zahtijev uputiti Ministarstvu poljoprivrede", poručuje Velimir Mratinić.

Marina Bošnjak/agroklub/Foto: Tino Jurić/PIXSELL


Pročitajte više »

četvrtak, listopada 08, 2015
Želite li se registrirati kao subjekt u ekološkoj proizvodnji poljoprivrednih i prehrambenih proizvoda morate se upoznati s propisima i obaviti prvu stručnu kontrolu od strane ovlaštenog kontrolnog tijela.

Za sve informacije o koracima i potrebnim radnjama koje je potrebno učiniti za dobivanje ekološkog statusa stoji Vam na raspolaganju Karmen Tomić Štević dipl.ing.agr. na broj 091 568 12 15 koja će u tjednu od 12.-16. listopada boraviti na otoku Visu!
Tomislav Zović
Pročitajte više »
Pretplati se na: Postovi (Atom)

Otok Vis

Obrazac za kontakt

Naziv

e-pošta *

Poruka *

Pokreće Blogger.