Vinogradarsko-vinarska zadruga, prvi objekt koji svatko ugleda kad izađe iz trajekta na viško tlo, neki je dan nezapaženo i tiho proslavila svoj osamdeseti rođendan. Svečano otvorena 23. rujna 1935. godine uz veliku feštu na kojoj su "padale tople zdravice za napredak i jačanje zadružne misli u Visu" (kako su napisale tadašnje novine), svojom jednostavnom elegancijom, položajem u mjestu i veličinom trebala je svima pokazivati bogatstvo, snagu i uspjeh viškog vinogradarstva i viškog težaka. Koji nisu baš bili neznatni, s obzirom da je riječ o jednoj maloj zajednici koja je u samo 23 godine razmaka sagradila dvije tako impresivne građevine kao što su Hrvatski dom i ovaj zadružni dom.
Zadružni dom, podignut na mjestu stare crkvice sv. Mije (po kojoj je susjedni predio Mijurovac i dobio ime) te kasnijeg parka palmi obitelji Dojmi, bio je svjedok, a pomalo i žrtva, svih političkih i ideoloških turbulencija koje su potresale Vis u 20. stoljeću. Tako je iz Drugog svjetskog rata izašao sa svojim bijelim i kamenim zidovima premazalim jarko crvenom parolom, i to moguće i najbizarnijom koja se mogla vidjeti u Visu i koja danas zvuči tako bizarno i ironično, a glasila je "Živilo oružano bratstvo srpskog i hrvatskog naroda".
Danas, u 21. stoljeću od parole nije ostalo ništa, kao ni od poruke koju je nosila. Ali, novo vrijeme, novi izazovi: konzumerizam je zgazio socijalizam, a i ovu zgradu: pretvorila se u svojevrsni viški "City center" sa sto ureda, trgovina, agencija i sto reklama različitih boja i oblika koje skoro potpuno pokrivaju njenu izvornu ljepotu.
Objavi komentar