Izvor: SLOBODNA DALMACIJA - 5.10.2015.
Na otoku Visu godišnje se ubere između 150 i 200 tona limuna. S obzirom na bogomdane klimatske uvjete, berba limuna svake godine počinje krajem listopada ili početkom studenoga i potraje do konca prosinca. Ta bi proizvodnja, međutim, mogla biti i šesterostruko veća i ubrani limun mogao bi zadovoljiti potrebe Dalmacije, ali i šire.
Tvrdi to Slavomir Rafanelli (66), najveći proizvođač limuna na otoku Visu.Na svojoj plantaži površine 3700 četvornih metara s 450 stabala limuna, koja se nalazi u gradu Visu na predjelu Valica, ubere 10 do 12 tona limuna godišnje. Rafanellijeva je preporuka svim proizvođačima limuna, iz vlastitog iskustva, da uz plantaže limuna drže i pčele jer one povećavaju urod limuna. Osim limuna, Rafanelli na svojem OPG-u ima 240 stabala maslina, 30 košnica pčela, koordinator je za udomljavanje pčela na otoku Visu, a u gradu Visu vodi i vlastitu turističku agenciju.
Ekološka proizvodnja
Ima li razlike u cijeni između viškog i uvoznog limuna?– Razlika je ogromna. Uvozni limun star je najmanje tri do četiri mjeseca, a kako bi se mogao transportirati, mora ga se obložiti silikonom, što automatski znači da više nije ekološki. Taj limun pri prodaji u dućanu nosi upozorenje kako njegova kora nije za uporabu. Trenutna cijena za kilogram limuna na Visu je između 25 i 28, a u supermarketima u Zagrebu, prema podacima kojima ja raspolažem, i do 35 kuna. Supermarketi svojom prodajnom politikom dovode domaće proizvođače u vrlo nezgodan položaj. Cijena limuna u supermarketima u vrijeme pojavljivanja domaćeg limuna na tržištu pada s 35 na pet kuna i svaki komentar postaje suvišan.
Na otoku Visu 90 posto limuna je iz ekološke proizvodnje, to što proizvođači nemaju certifikat je nešto drugo, ali taj domaći, neprskani limun, zahvaljujući i prodavaonicama ekoloških proizvoda posljednjih godina, s početnih pet do šest kuna po kilogramu danas na tržištu postiže cijenu od devet do 13 kuna, a cijena će i dalje rasti.
U svijetu se ekološki proizvodi sve više cijene, u Njemačkoj, Belgiji, Nizozemskoj, na primjer, jedan limun stoji jedan euro, i to običan limun, dok ekološki limun po komadu stoji dva eura, kada govorimo o prodaji – kaže Rafanelli.
Prisjeća se i jedne studije prije rata koju su napravili vrhunski stručnjaci, čak su iz Izraela dolazili neki od njih, kako bi se komercijalizirao uzgoj limuna te kako bi njegova proizvodnja na Braču, Šolti, Hvaru, Visu i dijelu Kaštela zadovoljila potrebe tržišta bivše Jugoslavije
– Neki su ljudi tu knjigu pročitali, poslije rata su se počeli baviti uzgojem limuna i danas je na Visu desetak plantaža limuna s više od 200 stabala po plantaži. Uvjeren sam da bismo u roku od pet-šest godina, kad bismo se intenzivno počeli baviti uzgojem limuna, zadovoljili ne samo domaće potrebe za limunom, nego bismo limun izvozili i to bi bio dobar izvozni proizvod.
Da je na Visu 200 mladih proizvođača koji se na sličan način kao ja intenzivno bave poljoprivredom, mogli bismo zadovoljiti barem 60 posto potražnje turista koji dolaze na Vis za limunom, uljem, smokvama, ribom... – zaključio je Rafanelli.
U blizini Rafanellijevih limuna nalazi se ogromna gustirna, kapaciteta 800 tisuća litara, izgrađena 1943. u vrijeme okupacije za potrebe talijanske vojske. Kasnije ju je koristilo stanovništvo Visa jer otok nije imao vodu do pedesetih godina prošlog stoljeća, a u vrijeme nestašica, kaže Rafanelli, gustirnu su punili i vodonosci bivše JRM.
Potom gustirna nije bila u funkciji 30 godina, da bi Rafanelli zatražio od nekadašnje mjesne zajednice odobrenje da je obnovi, pa ju je dobio na korištenje na rok od 10 godina uoči Domovinskog rata, uz uvjet da stalno bude u funkciji. Gustirnu je obnovio u vrijeme Domovinskog rata, preklani i detaljno, a trenutno služi svrsi, ima vode. Rafanelli je koristi za zalijevanje plantaže, a ključ imaju i viški vatrogasci u slučaju gašenja požara. "Na gustirni bi se mogli postaviti i solarni paneli", smatra Rafanelli i dodaje: "Nažalost, zbog sitnih interesa pojedinaca i nerazumijevanja Zavoda za zaštitu spomenika kulture, od realizacije ovog projekta koji bi, uz relativno malu investiciju, dijelu grada Visa, Kutu i Lučici davao dostatnu količinu struje, za sada nema ništa."
Objavi komentar