TRAGOM JEDNOG PUTOPISA
Kako je IZIDOR KRŠNJAVI (1845. – 1927.), poznati hrvatski kulturni djelatnik, doživio i opisao Modru špilju na Biševu, možemo saznati iz njegova putopisa Iz Dalmacije. Rad je objavljen 1900. g. u Zagrebu. Obiluje živopisnim stilom i zanimljivim spletom doživljaja i činjenica.
Kršnjavi spada u niz velikana koji su poslije 1884. g. posjetili Modru špilju i ostavili pisani trag svojih doživljaja. Naime, ono što je stoljećima bilo poznato komiškim ribarima, dospjelo je pred oči javnosti kad je 1884. g. austrijski barun Eugen Ransonnet miniranjem proširio ulaz u špilju. Njegovim je predstavljanjem Modra špilja postala turističko odredište i dobila udio u stručnoj i turističkoj literaturi. Drugo – a za one koji ne znaju – Kršnjavi je dospio na oltar, iako nije uzdignut na čast oltara. O čemu je riječ? Moderni hrvatski slikar Marko Rašica (1883. – 1963.) smjestio je Izidora Kršnjavog, kao i tada mladog Miroslava Krležu, među čistilišne duše na dnu slike Gospe Karmelske, a tu je oltarnu sliku Rašica izradio 1923. g. za Gospinu crkvu-tvrđavu u Vrboskoj. Slika, koja je zamijenila oštećenu Celestijevu sliku iz 1659. g., ubrzo je dospjela pod udar pučke kritike. Onodobnom ukusu, ljudima naviklim na klasične crte svetačkih lica, nije odgovarao novi stil, a negodovanje je izazvalo pravu buru reakcija i podsmjeha.
Ovdje donosim dio iz spomenutog putopisa u kojem je opisana Modra špilja.
Sa Hvara uputili smo se u Vis, gdje je ladja noćila, da sutra zorom put uz obalu dalmatinsku nastavi. (…) Htjedosmo – cielo družtvo, što se na ladji sastalo – u Biševo, da vidimo prekrasnu modru špilju. Nije bilo moguće, jer nema parobrodske sveze onamo a putovanje jedenjačom znači, da bi čovjek radi tih devet kilometara od Komiže morao tu noćiti, pa nekoliko dana čekati, da svoj put nastaviti može.
Što bi se u Švicarskoj uradilo od takovoga prirodnoga čudovišta? Poznam modru špilju na otoku Capri; ona je veća od špilje na Biševu, ali nije ni s daleka tako liepa, kao ova.
Poznam Biševsku špilju, vidio sam ju prije nekoliko godina, ali bih rado bio pošao i ovaj put onamo, da se čarobnoga pogleda naužijem. Nije se nikako dalo udesiti. Ni jedno parobrodarsko družtvo ne misli na to, da uredi pravilno svezu izmedju Visa i Biševa, premda je sasvim sigurno, da bi posjet ove spilje u Dalmaciju privukao mnogo tudjinaca, koji sad već počimlju pohadjati taj krasni dio naše domovine.
Izvor: kroz-samariju.net
Objavi komentar