travnja 2016

subota, travnja 30, 2016
POGLED U JEDNU ZAVIČAJNU POUKU
Piše: Don Ivica Huljev, 29.04.2016.

Nedavno sam u trajektu iz Splita za Vis, negdje pri samom uplovljavanju u višku luku, slušajući razgovor nekolicine odraslih muškaraca koji su sjedili za obližnjim stolom, čuo njihov razgovor o odnosu prema vlastitoj djedovini na Visu, ali, začudo, i o odnosu prema tom odnosu. I ne bi to bilo nešto posebno, dojmljivo ili vrijedno pažnje da iz njihovih ocjena, procjena, osvrta i rasprave nije isijavala svijest kako je najbolje prodati djedovinu, pa bilo to i u bescjenje, a onda dobiveni novac, kao i mnogi drugi, uložiti u automobile, stanove po Splitu i Zagrebu, putovanja, itd. Njihov rječnik ovdje neću navoditi, a o ocjenama izrečenim na račun domaćeg stanovništva, bolje šutjeti. Zaključiše, gotovo uglas, kako bi sve što se okom vidi, misleći na padine koje se izdižu od dna do vrha viške uvale, trebalo prenamijeniti u građevinske parcele za izgradnju vila i apartmana. Zašto? Pa zato da bi se što više zaradilo ljeti. A tko bi to trebao zaraditi? Pa, jasno, oni koji žive na kopnu. I upravo dok to govore, kao po nekom usudu, pogled mi pada na Kut. Za one koji ne znaju, riječ je o zasebnom, istočnom dijelu grada Visa, prostoru koji tvori arhitektonski mikrokozmos, izričaj minulog načina života u kojem je kultura duha, umrežena s mediteranskim silnicama, omogućila začuđujuće skladnu arhitekturu plemićkog, građanskog i težačkog Visa. Teško je naći takav i toliki sklad odnosa kamenih površina i usklađenost minulih stilova kao što je to na Kutu. No, možda me njihov razgovor i ne bi odveć zainteresirao da upravo nisam imao u ruci Ilićevu knjigu Vernakularne vrijednosti, a u njoj sam, ako se ne varam, nekoliko minuta prije podcrtao jednu od najprodorijnijih misli koje sam u posljednje vrijeme susreo. Glasoviti Ivan Ilić (Illich), sin bračkih korijena, reći će 2002. g. Davidu Cayleyu slijedeće: Otkada sam napustio staru kuću na otoku u Dalmaciji, više nikada za mene nije postojalo mjesto koje bih nazvao svojim domom. Živio sam uvijek u šatoru poput ovog u kojem sada stojite.

Slažem se da je teško gledati na život poput Ilića, da je razgovor s onoga stola mnogo uvjerljiviji. Volio bih da nije tako, ali očito je da smo danas zarobljeni obezvrjeđivanjem naslijeđa, što nije moguće potkrijepiti obrazloženjem u nekoliko rečenica teksta. Istina, ne dvojim da ljudi zbog svojih potreba ili prenamjene, kako nekada tako i danas, prodaju svoju djedovinu. Toga je uvijek bilo. Štoviše, u određenom trenutku je to razborito, potrebno i nužno. Ipak, ovdje nije riječ o tome, jer ono što posebno zabrinjava tiče se već odavno prisutne ravnodušnosti s kojom se kod jednog dijela naših ljudi događa prodaja djedovine. Riječ je nadasve o stavu koji je izraz svijesti. Zato mi se još smislenijim doima pitanje hoćemo li biti u stanju doista doživjeti ostvarenje riječi velikog istarskog biskupa Jurja Dobrile: Probudit će se, svanut će, stat će na noge i ovaj naš narod kad-tad. Da, no kad se ovomu pribroji sveprisutni mit o turističkoj budućnosti života na otocima, stavljajući po strani sve druge oblike stabilnosti, onda je pitanje je li moguće da nas bilo koje reforme otrgnu od rastućeg nastojanja da se sve podredi dolasku i prolasku što većeg broja turista tijekom ljetnih mjeseci, a da nam zime sve više nalikuju predvorju mrtvačnica.



petak, travnja 29, 2016
Foto: Antonia Uskok

U sklopu obilježavanja Dana Grada Visa vrijedi spomenuti još jedno događanje. U srijedu, 27.04. upriličen je posjet djece iz viškog vrtića štićenicima Doma za starije i nemoćne osobe. Susret najmlađih i najstarijih protekao je u dobrom raspoloženju. Djeca su otpjevala O Visu moj, Kad naš brod plovi i odrecitirali Višku valu. Na kraju su se i počastili.











"Kad bi svako od nas napravio nešto malo, tolike bi stvari bile dobre. Znate, u Komiži se kaže: 'Puno malo.' Znači punooooo malo. Ovo je stvarno puno malo", tumači nam komiški vinar Ante Ivčević, nadimka Cobo, ponosno pokazujući svoj jedinstveni, netom preorani vinograd u viškom Podšpilju, s tisuću trsova palagružonke, autohotne sorte loze koju je spasio od izumiranja.

Njezino prvo vino nedavno je premijerno degustirano u Bruxellesu u sklopu izložbe projekta "Moj komadić zemlje" i odmah je izazvalo oduševljenje uzvanika u Općoj upravi za zaštitu okoliša Europske komisije već zbog same činjenice što se vino palagružonke zadnji put pilo prije 500 godina. Sve dok se, kazuje Ante Ivčević, na Palagruži nije odronulo pola brda i kamenje zasulo vinograd o kojemu su brinuli benediktinci u podnožju najudaljenije hrvatske lanterne.

Komiški je vinar jedan od 14 hrvatskih poljoprivrednika (ima među njima i pčelara, ribara, uzgajivača konja, proizvođača sira, ekološkog povrća i žitarica...) koje je okupila Marija Martinko, voditeljica projekta "Moj komadić zemlje", finalista za nagradu "Natura 2000" – priznanja koje Europska komisija jednom godišnje dodjeljuje najboljim projektima u području "Natura 2000", ekološke mreže zaštićenih područja u EU-u, najveće koordinirane mreže tog tipa u svijetu.

Program je započeo u petak, simbolično i prigodno u Noći knjige, uoči Svjetskog dana pjesništva.
Od 22. do 24. travnja maturanti splitskih srednjih škola Ekonomsko-birotehničke i Pete gimnazije Vladimir Nazor te Gimnazije Lucijana Vranjanina iz Zagreba boravili su na Visu i sudjelovali na manifestaciji "Marinković nas spaja" .
Na poziv gđe Anči Fabijanović, idejne začetnice, osnivačice i predsjednice Memorijalne zbirke Ranko Marinković  i realizatorice ovogodišnjeg projekta Marinković nas spaja,  sudjelovali su u trodnevnoj projektnoj multimedijalnoj  nastavi. Uz izvrsne i gostoljubive domaćine, maturante iz Srednje škole “Antun Matijašević Karamaneo” iz Visa, proučavali su Marinkovićevo djelo na njegovu otoku što je svima bilo neprocjenjivo iskustvo.

Izvor: Damacijanews


Najstariji hrvatski grad – Grad Vis u subotu je, na blagdan svetog Jurja, proslavio svoj 2413. rođendan!

Skoro dva i pol tisućljeća postojanja svog grada na srid kulfa mora Jadranskog, uz protokolarne svečanosti, Višani su i ove godine obilježili nizom kulturnih, sportskih i zabavnih događaja.

Podsjetimo, ovogodišnji Program proslave Dana grada Visa počeo je Danima planinara Dalmacije kada se na Visu, u organizaciji HPD Hum koje je tom prigodom obilježilo 10 godina uspješnog djelovanja, okupilo više od 700 planinara iz Hrvatske, BiH i Slovenije.

Program je nastavljen obilježavanjem desete obljetnice rada NK Vis koji je organizirao Dječji malonogometni turnir na kojem je sudjelovalo 300-tinjak mladih nogometaša iz Bilogorsko-bjelovarske, Zadarske i Splitsko-dalmatinske županije, te po deveti put, ulične utrke za komiške i viške osnovce u organizaciji NK Vis.

Najsvečanije je, ipak bilo danas kada je na sjednici Gradskog vijeća grada Visa održanoj zbog obnove, po prvi put izvan Hrvatskog doma, u prostoru viškog VERN-a, a na prijedlog gradonačelnika Ive Radice, dodijeljena skupna nagrada grada Eskadrili transportnih helikoptera 93. zrakoplovne baze HRZ i PZO.

Tim su priznanjem kojeg je Radica uručio bojniku Anti Siniši Kozini, Višani odali  priznanje letačkim posadama za iznimna postignuća u hitnom helikopterskom prijevozu stanovnika otoka Visa i gostiju koji borave na Visu.

Na sjednici su, uz domaćine na čelu s gradonačelnikom Radicom i predsjednikom gradskog vijeća Stipom Vojkovićem i dogradonačelnicom Antoniom Uskok bili nazočni  Stipe Čogelja, izaslanik Zlatka Ževrnje, dr. Ante Mrvica iz Jadrolinije, izaslanstvo Grada Komiže s gradonačelnicom Tonkom Ivčević, te predstavnici javnog, kulturnog i vjerskog života otoka Visa.

Zahvaljujući se na nagradi u ime Eskadrile bojnik Kozina kazao nam je da su u prošloj godini prema Visu polijetali 30 puta pomažući u spašavanju 33-oje Višana ili njihovih gostiju.

“U ovoj, 2016. godini do danas sa Visa smo prevezli 5 pacijenata, a zadnji put letjeli su sa Visa 20. travnja kada su hitno zbrinuli dvije osobe“, dodao je.

Zanimljivo je da je na inicijativu pilota iz 93. Eskadrile organiziran dolazak viške djece iz vrtića i osnovne škole koji su pratnji odgajatelja, učitelja i roditelja na viškom helidromu dočekali članove posade i s velikim zanimanjem razgledavali helikopter i slikali se s posadom za uspomenu.

Navečer će u crkvici sv. Jurja na istoimenom poluotoku don Paulin Bjažević predvoditi svetu misu u čast zaštitnika grada Visa, sv. Jurja, a nakon toga bit će održan i svečani koncert u sveučilištu  VERN na kojem će nastupiti Hrvatska gradska glazba Vis, učenici glazbene škole Josip Hatze, ženske klape Ćapine, Gusarica, muške klape Liket, Koluna  i Komiža te pomladak MZ Mareta.

Ovogodišnji Program obilježavanja Dana grada Visa potrajat će do 8. svibnja.


Bogoljub Mitraković / Slobodna Dalmacija


Nakon što je Zagreb dobio priznanje za najbolji Advent, Zadar za najbolju europsku destinaciju, Hrvatska je dobila priznanje i za najljepšu plažu
U izboru čitatelja renomiranog portala „European Best Destinations”, plaža Stiniva na otoku Visu proglašena je najljepšom europskom plažom! Tako je ova hrvatska plaža zauzelo prvo mjesto iza sebe ostavivši najpoznatije španjolske, portugalske i grčke plaže.
Nakon što je Zagreb dobio priznanje za najbolji Advent, Zadar za najbolju europsku destinaciju, te nakon što je park Maksimir uvršten na popis najboljih europskih gradskih parkova, proglašenje Stinive najljepšom europskom plažom predstavlja dodatno veliko priznanje za hrvatski turizam.


Izvor:vijesti.hr


Ako želite biti farmer, morate biti optimistični – uz širok osmijeh veli John Repanich, američki farmer hrvatskih korijena s adresom u viškom Brgujcu, u kojemu sa suprugom Patricijom živi umirovljeničke dane u blagodatima mediteranske klime i zabavlja se uzgajajući – avokado! I to uspješno, zadovoljno nam daje do znanja dok se u čudu vrtimo oko njegovih dvadesetak stabala tropskoga voća u uvali na južnoj strani otoka Visa i pogledom tražimo zaostale plodove u krošnjama. Vrijeme je cvatnje, ali neki od lani dozrelih plodova još su na granama.

U njihovoj okolini borovi, voćke, mediteransko bilje i raslinje. Sve buja, u zraku mirisi proljeća, a osmijeh ne silazi s Repanicheva lica. Optimizam je njega i suprugu i doveo na Vis, kojega do 1999. godine nikada u životu nije vidio, a kamoli da je razmišljao o životu na otoku svojih predaka i uspjehu u uzgoju tropskog voća u kojemu se do tada nikada nije okušao.




Anči Fabijanović poslala je plakat uz dodatna pojašnjenja:
U događanja oko obilježavanja Dana Grada uključena je i Memorijalna zbirka Ranko Marinković. Dolaze im 24 gosta iz Splita - maturanti s profesoricama, te profesorica iz Zagreba koja je diplomirala na Marinkoviću. 

Dakle, ovo je edukativni dio uz onaj multimedijalni naveden na plakatu.




UČENICI SREDNJE ŠKOLE ANTUN MATIJAŠEVIĆ KARAMANEO OSVOJILI TREĆE MJESTO NA MEĐUŽUPANIJSKOM NATJECANJU MLADIH HRVATSKOG CRVENOG KRIŽA



Međužupanijsko natjecanje MLADIH HRVATSKOG CRVENOG KRIŽA
održano je 16. travnja 2016. u Metkoviću.
Sadržaj natjecanja obuhvaća:
1.       Provjeru znanja o Međunarodnom pokretu Crvenog križa i Crvenog polumjeseca, Hrvatskom Crvenom križu, međunarodnom humanitarnom pravu i ljudskim pravima
2.       Provjeru znanja i vještina iz pružanja prve pomoći
Učenici opće gimnazije srednje škole Antun Matijašević Karamaneo,
Lucija Penić (1g), Marija Vitaljić (2g), Željka Bulajić (2g),  Margarita Ivčević (3g),  Vinko Udiljak (4g) te Mira Brajčić (4g) sa svojom mentoricom Viki Ivičević, osvojili su fantastično treće mjesto u kategoriji ekipa mladih od 15-18 godina.
Čestitke sudionicima i mentorici!



Tončica Poduje Vojković, ravnateljica


Lanjska rekordna sezona, tijekom koje su, ponajviše u srcu ljeta, čudesnu Modru špilju na Biševu obišla 89.342 posjetitelja, što je iznimno visokih 82 posto porasta u odnosu na prethodnu godinu, navela je njezina koncesionara, Nautički centar Komiža, na još veći angažman i unaprjeđenje usluge koja bi trebala rezultirati postavljanjem montažnog ugostiteljskog objekta sa suvenirnicom u uvali Mezoporat, ali i podizanjem cijene ulaznice za posjet špilji u špici sezone na 70 kuna.

U uvali Mezoporat u tijeku su radovi na ugradnji biološkog pročišćivača otpadnih voda i postavljanja montažnoga sanitarnog čvora za invalidne osobe, a sanirani su i svi šljunčani putovi koji vode u obližnja mjesta Salbunaru i Porat, pa će turisti i posjetitelji Modre špilje ovoga ljeta lakše istraživati i ostale dijelove brežuljkastog otočića u komiškom susjedstvu.


S veseljem vas obavještavam da je  projekt Moj komadić zemlje ušao u finale natječaja za European Natura 2000 Award, nagrade koju Europska Komisija jednom godišnje dodijeljuje najboljim projektima u području Natura 2000 mreže.
Riječ je o projektu o kojem smo  već izvještavali na našim stranicama, a u sklopu kojega je i predstavljen rad našeg člana vinogradara i vinara  Ante Ivčevića koji u život vraća staru sortu Palagružonku.
Ako se i vama sviđa i želite podržati projekt koji  je ujedno   jedini projekt iz Hrvatske u finalu ove godine možete dati svoj glas putem on-line glasnja na sljedećem linku:
 


U moru jeftinih, najčešće kineskih suvenira što se duž cijeloga Jadrana nude turistima kao podsjetnik na nezaboravno ljetovanje u Hrvatskoj, sve češće je moguće naletjeti na izvorne rukotvorine domaćih kreativaca, koji se vlastitim trudom i umijećem nastoje suprotstaviti pošasti "made in China". Komižanin Ivan Bogdanović Goli (34) uspio je, tijekom nekoliko proteklih godina, od svojih drvenih ribica i brodića stvoriti prepoznatljiv brend čiji su primjerci završili na raznim stranama svijeta.

Magnetom zakačeni na vratima hladnjaka, naslonjeni na komode ili u visećem položaju ukrašavajući zidove, Ivanove ribice i brodići podsjećaju njihove vlasnike na odmor na Jadranu, jer se komiški "hande made" suvenir prodaje na petnaestak lokacija od Istre do Dubrovnika. Ali još uvijek najbolje idu u Ivanovoj Komiži. Gologa i njegove rukotvorine u ljetnim mjesecima nemoguće je promašiti u glavnoj komiškoj ulici – Ribarskoj, gdje u autentičnom ambijentu ljubiteljima svojih suvenira nerijetko zna ispunjavati i želje kad su u pitanju boje, oblici...


Počeo s deverom

Prije pet-šest godina nije ni slutio kako će ga kraćenje dugih noći na radnom mjestu u hotelu "Biševo" usmjeriti u svijet kreativaca. Rođen je u Splitu, u kojemu je, nakon osnovne škole u Komiži, završio srednju i pokušao studirati DIF i matematiku/fiziku, ali kako se, veli, samo zezao na prvoj godini, brzo se vratio u Komižu, a onda uputio u Zagreb. U glavnom gradu živio je četiri godine, radio poslove električara, ali mu je metropola brzo dosadila...

– Zapravo, ne volim tako velike gradove, Split se još nekako može progutati. Odlučio sam se vratiti na škoj, ima se gdje stanovati, za početak ima kruha od roditelja. Kako sam se vratio u sezoni, odmah sam pronašao posao, bio sam noćni portir u hotelu "Biševo". A kako je tamo bilo jako dosadno po noći, u hotelu sam prvi put uhvatio komad drveta u ruke i počeo žuljati. Kupio sam neku drvenu ribicu i vidio kako bih to čak i ja mogao napraviti. Imao sam samo kartu deveru (brusni papir) i nožić. Dalje sam nastavio s palmom i počeo na ribice lijepiti magnete, pa je posao lagano krenuo. Ali palma je dosta krhka i kad bih je slao u suvenirnice, u transportu bi pucala, pa sam se okrenuo jelovini i poslije lagano počeo dodavati metal. I evo ga, proizvod je tu – pokazuje nam Goli ribice i brodove na kojima je, uz drvo, koristio i razne šajbe, aluminij, običnu žicu... Nije baš sve krenulo preko noći, trebalo mu je vremena da njegove ribice s karakterom zaokupe pažnju kupaca, a kako je interes bivao sve veći, i sam je usput učio i usavršavao njihov konačan izgled.


Na otvaranju izložbe mlade slikarice Slađane Matić Trstenjak u Varaždinu, Dunja Bezjak nije propustila spomenuti i Vis:
- Još od 1993. godine traje taj niz neprekinute suradnje Maribora i Varaždina, no, danas mi je posebno drago što se predstavlja mlada umjetnica Slađana, koja će kao i svi ostali umjetnici koji sudjeluju u tom projektu biti sudionica velike izložbe koju Društvo likovnih umjetnika Maribor, u okviru 150. godišnjice Viškog boja, otvara 21. lipnja na Visu u prekrasnoj galeriji unuke našeg slavnog slikara Ivana Meštrovića. Raduje me što se toj proslavi pridružuje i Hrvatsko narodno kazalište u Varaždinu predstavom prema literarnom predlošku viškog književnika Siniše Brajčića, kazala je Dunja.



Danas, u subotu 9.4.2016. došlo je trajektom oko 700 planinara na višku rivu. To je preko pola stanovnika grada Visa! Organizacija je za svaku pohvalu. Dočekani su viškom limenom glazbom, posluženi viškim ićima i pićima, sve informacije su mogli dobiti na info punktu, a tiskana je i prigodna brošura. Program je predvidio obilazak Muzejske zbirke Visa i Rimskih termi a zatim "put pod noge" u dvije grupe. jedna preko planinarske kuće "Sv. Andrija" do Podšpilja, a druga preko Vele glave isto do Podšpilja.


U Podšpilju je niknuo cijeli šatorski grad, šatori za smještaj (a bilo ga je i u čvrstim objektima), šatori za okrepu, sanitarije. Poslije je predviđeno svečano otvorenje susreta planinara Dalmacije uz prigodni program i ples. U nedjelju opet u dvije grupe prema Komiži, jedna preko Huma a druga preko Senova dolca i sv. Mihovila. Zatim obilazak Komiže, planinarski ručak u pizzeriji hotela Biševo te povratak u Vis na trajekt za Split.

Što to "oće reć" ? Da je Vis kapacitetima i organizacijski sposoban SVAKI VIKEND upriličiti po jedan susret, recimo liječnika Hrvatske, poduzetnika, učitelja, popova, sportaša i koga sve ne ! I to od travnja do lipnja i rujna do studenog. Je li to moguće , ljudi moji !?

Boško Budisavljević
Anatomija otoka, Vis





Članovi predsjedništva Društva prijatelja kulturne baštine Split dr. sc. Stanko Piplović i Marijan Čipčić, prof. susreli su se u četvrtak, 7. travnja 2016. u gradu Visu sa gradonačelnikom g. Ivom Radicom. Znanstveni skup '150. obljetnica Viškog boja', koji se trebao održati u foyeru HNK Split 9. lipnja 2016., na poziv gradonačelnika g. Radice održat će se u istom terminu u prostorijama privatnog veleučilišta VERN u gradu Visu. Uz Društvo prijatelja kulturne baštine Split, organizatori simpozija su: Odsjek za povijest Filozofskog fakulteta u Splitu, Odjel za povijest Sveučilišta u Zadru, Hrvatski pomorski muzej u Splitu, Arheološki muzej u Splitu i Rotary club Split.


Nisu samo nas častili, počastili smo i mi Slavonce uz ogromni doprinos naših dragih Komižana koji su pokazali kako se riba gradela usred Slavonije ravne. Kozice na maništru je naš legenda Filip Uskok odradio maestralno, brujet su pripremili gradonačelnik i njegova zamjenica, srednjoškolke su ponudile brojne proizvode sa našega škoja; vina, travarice, hib, maslinovo ulje...Naše drage Gusarice su dijelile cvite i hruštule. 
Svi skupa smo prezentirali naš otok na način kojega se ne bi postidjela niti jedna turistička zajednica.

HVIDR-a VIS

Galeriju fotografija ppogledajte - OVDJE!





Foto: Nikola Kežić

ISSA ZABORAVLJENA U BRUXELLESU


HRT je danas, 5.4.2016. objavio slijedeću vijest:

Potpredsjednik parlamentarnog Odbora za vanjske poslove Andrej Plenković, podrijetlom s Hvara, organizirao je manifestaciju „Otoci Faros-Paros: Milenijske mediteranske veze." Sve u povodu 2400 godina Staroga Grada. 

Izložba je otvorena u Europskom parlamentu u Bruxellesu uz prisustvo delegacija s otoka Hvara i grčkog otoka Parosa. Čestitamo, ali se istovremeno i pitamo zašto nema ni riječi o drugom grčkom polisu, Issi,  na Visu, koji je jednako značajan i iz istog vremena , IV. stoljeća prije Krista.

Gradovi majke, Paros i Sirakuza udaljeni su najmanje tisuću kilometara, a Faros i Issa samo dvadesetak. Zar promocija Hrvatske ne bi bila potpunija da su prezentirana oba grada i da je uz hvarsku bila i viška delegacija,  a uz grčku i talijanska. Pogotovo jer se ta dva grčka polisa na Jadranu nekako upotpunjuju. U slučaju Starigrada nabolje je sačuvana grčka hora (polje), dok od samog grada Farosa nema gotovo ništa, jer je na njemu nastao Starigrad. U slučaju Isse, gotovo potpuno je sačuvana kompletna lokacija grčkog grada, dok je polje slabije vidljivo. MIšljenja smo da bi upravo takva zajednička prezentacija daleko potpunije i snažnije pokazala prisutnost grčke kulture na našem Jadranu. Uz podatak da je najpotpunija zbirka grčkih predmeta u Hrvatskoj upravo u Muzejskoj zbirci Visa. 

Anatomija otoka, Vis

P.S.
Prvog arheologa iz Sirakuze dovela je na Vis upravo Anatomija otoka 2012. godine, 2.500 godina nakon izgradnje Isse.



Policijski službenici Službe kriminaliteta droga u suradnji s Policijskom postajom Vis dovršili su kriminalističko istraživanje nad 49-godišnjakom, kojeg se sumnjiči za počinjenje kaznenog djela „Neovlaštena proizvodnja i promet drogama“.
Jučer, tijekom kriminalističkog istraživanja, od njega je oduzeto 9 stabljika cannabis sative, visine od 102 do 120 cm, zatim vrećica s 15,6 grama marihuane, te opremu za uzgoj marihuane, koje je posjedovao u kući na Biševu. Protiv njega je podnesena kaznena prijava.


Poštovani dobročinitelji,

kada sam 2012. godine sam isfinancirao tiskanje moje Viške trilogije – libra drama bilo je ljudi koji su mi tada sugerirali da za tiskanje knjige tražim sponzorstvo. Tada to nisam učinio, ali ovog puta sam kod priprema za tiskanje drugog izmjenjenog i dopunjenog izdanja poslušao te dobronamjerne savjete i na moje veliko iznenađenje dobio odziv koji nisam očekivao. Naime, za vašu pripomoć za tiskanje knjige do 01.04.2016. godine uplatili ste 10.180,oo kn koje će omogućiti tiskanje više od 400 primjeraka knjige, što će ovisiti o opremi knjige.

Stoga svima vama koji ste omogućili tiskanje ovog drugog izmjenjenog i dopunjenog izdanja Viške trilogije, u novom grafičkom oblikovanju poznatog slovenskog dizajnera Radovana Jenka, ol sarca se zafolijen.   

Nadam se da će knjiga biti tiskana do kraja svibnja i onda će, u skladu s mojim obećanjem, biti podjeljena vama – krejoni moji dobrociniteji.

Ujedno koristim prigodu da se zahvalim svim onim dobrim i dragim ljudima koji su doprinijeli dosezima Viški veji.

Siniša Brajčić  



Otok Vis

Obrazac za kontakt

Naziv

e-pošta *

Poruka *

Pokreće Blogger.