studenoga 2015



"BUDI diskretan jer ne želim DORH na leđima", napisala je doktorica Ivana Rosenzweig Jukić 28. rujna u 10 sati i 3 minuta svom kolegi liječniku Hrvoju Tomasoviću.

"Ma ne pitam ja. Ako daju sami ok, ako ne ništa", odgovorio joj je dr. Hrvoje Tomasović samo minutu kasnije.

Index je od osobe, koja je imala pristup ovoj njihovoj komunikaciji putem Facebooka, dobio šokantnu kopiju prepiske. Liječnici splitskog Kliničkog bolničkog centra, koji mnogi kiselo nazivaju Kliničkim grobničkim centrom, porukama na Facebooku dogovaraju kako će iskamčiti mito od pacijenata koje si međusobno šalju, hvale se besplatnim mesom po koje moraju požuriti i punim prtljažnicima pića, ogovaraju kolege iz bolnice, ali i žale kako ne mogu živjeti od plaće.

Tomasoviću bi mjesečno bilo dovoljno 50 tisuća kuna, a kako ima puno manje mora prodati brod i nekretnine koje nitko ne želi kupiti. Doktorica Rosenzweig Jukić je mlađa od njega pa i skromnija. Njoj bi bilo dosta 20 tisuća kuna. Sretna je i što je došla raditi u splitsku bolnicu jer tamo "ljudi imaju novce od turizma".

... Cijeli članak na Index.hr



Najava razgovora (radio Split)

Malo se hrvatskih otoka mogu pohvaliti kakao imaju Dom za starije i nemoćne osobe. U gradu Visu prije više od pola stoljeća otvoren je Dom za starije i nemoćne  kroz koji su prošle stotine Višana i Komižana, korisnika Doma. Posljednjih godina, zahvaljujući  ulaganjima S-D županije viški Dom se neprestano modernizira kako bi se korisnici što ugodnije osjećali u njemu.

Naš viški dopisnik Bogoljub Mitraković razgovarao je s Daliborom Damjanovićem, ravnateljem Doma: 



Izvor: SLOBODNA DALMACIJA - 24.11.2015.

Posljednjih godina Vis i Komiža tijekom turističke sezone nezaobilazne su luke na ruti mnogih nautičara. Zahvaljujući svojim povijesnim spomenicima i prirodnim ljepotama, ali i sve boljoj prometnoj povezanosti i kvalitetnijem smještaju, na otok Vis, međutim, dolazi sve više turista i izvan sezone.

Ugodno putovanje trajektom (dva puta dnevno) ili katamaranom (jednom dnevno) od Splita do Visa, te desetominutna vožnja novim autobusima od Visa do Komiže opuštajuća su i privlačna varijanta za kraće obiteljsko ili putovanje s prijateljima. Ovih dana Komižani se već tradicionalno pripremaju obilježiti Dan grada, blagdan svog nebeskog zaštitnika, svetog Nikole. Razlog je to, više nego dobar, da se s familijom zaputite do prelijepog otoka i romantične ribarske Komiže, gdje gušt mogu pronaći svi, i stariji zbog nesvakidašnjih običaja kojima se štuje nebeskog zaštitnika, i mlađi jer je to ipak i njihov dan, na koji ih sv. Nikola, ili po komišku Mikula, dariva.

Program proslave koji su zajednički pripremili grad Komiža, Udruga "Palagruza" i komiška Turistička zajednica počinje u četvrtak 3.prosinca i traje do nedjelje 6. prosinca, pa su ti dani bogomdani za dolazak s obitelji kako bi se doživjela Komiža zimi, obišli Ribarski muzej i župna crkvu sv. Nikole, ispred koje se svake godine o blagdan ovog sveca obavlja veliki obred.

Kip sv. Nikole iznosi se iz crkve i nosi u procesiji oko samostana, a pred crkvom se 6. prosinca spaljuje islužena barka, na rukama dovučena s komiške rive. Ova ritualna ceremonija koja u sebi sjedinjuje kršćansku pobožnost s univerzalnom simbolikom preporoda i obnove središnji je događaj u Programu obilježavanja Dana grada i svake godine privlači sve više turista.

Osim smještaja u komiškom hotelu "Biševo" koji je otvoren tijekom cijele godine, gostima su na raspolaganju i brojni apartmani u privatnom smještaju po prihvatljivim cijenama. Ovisno o vremenu i interesu posjetitelja, postoji mogućnost i za obilazak vinoteka, obiteljskih gospodarstava, kušanja autohtonih proizvoda, a za početak prosinca najavljen je i početak berbe limuna.
BOGOLJUB MITRAKOVIĆ
SNIMILI DUJE KLARIĆ, TOM DUBRAVEC/CROPIX



Doni Svetega Mikule


3.12.
10 h - Start regate za samce i dvojce
17 h - radionice za mlade 'Barake Palagruzone'

4.12.
9 h - Kazališna predstava 'Priča o Tupsonima ili zašto je važno učiti u Spomen-domu
13 h - Radionice za mlade 'Barake Palagruzone'
15 h - Boćarski turnir
17 h - Izložba i priredba Dječjeg vrtića 'Komiža' u Kulturnom centru 'Ivan Vitić'
18.30 Školska prireba u Spomen-domu
20.30 - Promocija filma 'Obrazi iz Jadrana' u Spomen-domu
22.00 - Koncert grupe 'Otprilike ovako' u Zadružnom domu Podšpilje

5.12.
9 h - Radionice za mlade 'Barake Palagruzone'
10 h - Boćarski turnir II. Kolo
12 h - Revijalna plovidba falkušom
15 h - Boćarski turnir III. Kolo
17 h - Predstavljanje knjige Mitje Zupančića 'Svjetionici Jadrana'
18 h - Predavanje Joška Božanića 'Oceanska Hrvatska' u Kulturnom centrom 'Ivan Vitić'
20 h - Koncert klapa 'Gusarica', 'Issa', 'Komiža' i 'Likret' u Spomen domu
20.30 h - Podjela nagrada pobjednicima regate
22 h - Rock koncert u Motoklubu 'Garbin'

6.12.
9 h - Svečana sjednica Gradskog vijeća Grada Komiže
10.30 h - Crkva sv. Nikole (Muster) - spaljivanje žrtvenog broda i sveta misa
15 h -Radionice za mlade 'Barake Palagruzone'



Prema kriteriju Mosta o najmanje 5000 stanovnika, čak 18 gradova ne bi moglo biti ni općina jer imaju manje žitelja od tog cenzusa

Most je u pregovorima s Hrvatskom raste i Domoljubnom koalicijom o formiranju vlade iznio i svoje zahtjeve za reformu lokalne i regionalne samouprave.

Pripajanje općina i gradova

Osim smanjenja broja županija, predstavnici Mosta žele smanjiti i broj općina, i to njihovim spajanjem s gradovima u zasebne lokalne jedinice te pripajanjem neodrživih općina onima koje su održive.

A kao jedan od kriterija po kojem bi se općine spajale međusobno ili s gradovima bio bi broj stanovnika, pa bi tako općine morale imati najmanje 5000 stanovnika. To bi pak značilo da bi od 428 općina koliko ih sad ima u Hrvatskoj u spajanje moralo ići njih čak 376 koliko ih ima manje od 5000 stanovnika.

Pri tome šest općina ima manje od 500 stanovnika, pa tako najmanja općina u Hrvatskoj, Civljane, broji samo 239 žitelja.

Najveća općina, Viškovo, ima pak 14.455 stanovnika.

Apsurdnost broja općina u Hrvatskoj dolazi pogotovo do izražaja kad se usporede podaci s gradovima. U Hrvatskoj ima 128 gradova, a najmanji grad, Komiža, ima samo 1526 stanovnika. Najveći je Zagreb sa 790.017 stanovnika.

Prema kriteriju od 5000 stanovnika, čak 18 gradova ne bi bilo ni općina jer u njima živi manje ljudi od tog cenzusa. Pri tome šest općina ima više od 10.000 stanovnika, dok čak 60 gradova ima manje od 10.000 žitelja.

Što se tiče proračuna općina i gradova, prema podacima koje je prikupio Institut za javne financije, 428 općina je u 2014. godini imalo ukupne rashode od 3,6 milijardi kuna (što je na razini rashoda 20 županija u 2014. ), dok je 128 gradova ukupno potrošilo lani 14,5 milijardi kuna. Kad se iz ukupnog iznosa rashoda gradova izuzme Grad Zagreb, onda taj iznos pada na 6,9 milijardi kuna. Pri tome je 149 općina lani bilo u deficitu, dok su u proračunskom minusu bila 33 grada.

Najveće deficite imaju općine Sveti Petar u Šumi – čak 111 posto, Oprtalj – 103 posto i Koprivnički Ivanec – 97 posto, te gradovi Belišće – 39 posto i Skradin – 37 posto. Velikim suficitom se pak mogu pohvaliti općine Viljevo – 110 posto, Tisno – 98 posto i

Stankovci – 73 posto, dok su od gradova u najvećem proračunskom plusu Senj – 50 posto i Zlatar – 47 posto.

Među općinama, najveće prihode imaju Konavle – 63 milijuna kuna, dok je Zažablje lani uprihodovalo samo 700.000 kuna.

Pri tome čak 20 općina ima prihode manje od dva milijuna kuna.

Gradovi s najmanjim prihodima – sedam milijuna kuna – su pak Komiža, Hrvatska Kostajnica i Klanjec koji tako imaju devet puta manje prihode od najbogatije općine Konavle.

Ta tri grada imaju i 100 puta manje prihode od primjerice gradova Splita i Rijeke čiji prihodi iznose 729 odnosno 673 milijuna kuna.

Tko gubi najviše

Što se tiče političara, najviše bi smanjenjem broja općina i gradova, kao i u slučaju županija, o čemu smo već pisali, izgubile stranke Domoljubne koalicije. HDZ i partneri imaju gradonačelnike u 63 grada, dok čelnici SDP-a i partnera drže 43 grada.

Stranke Domoljubne koalicije imaju načelnike u više od polovice općina, u njih 249. Načelnici članica Hrvatska raste su pak u 100 općina. A svi oni imaju i zamjenike.

Most želi ograničiti i broj tih političkih funkcija pa je dio njihove reforme da se u općinama, gradovima i županijama bira samo jedna osoba odnosno samo načelnik, gradonačelnik i župan, bez zamjenika. Time bi se broj lokalnih političkih dužnosnika smanjio sa 1322 na 576.

Mostovci traže i da plaćeni politički dužnosnici budu samo u jedinicama lokalne samouprave s više od 10.000 stanovnika, a takvih je trenutačno manje od sto. U malim općinama bi pri tome načelnici bili volonteri, a smanjio bi se i broj vijećnika u predstavničkim tijelima općina, gradova i županija, kojih je sada 8354, za najmanje 20 posto.

JOSIP BOHUTINSKI / VEČERNJI LIST



Pinky, Bali, Morski i Čardo 

Jeste li znali da na Visu (u Visu) postoji pikado klub "HULK" i da se natječe u 3. Županijskoj ligi? Niste? Nisam ni ja do ove objave posta na facebooku u kojem su me tagirali. Ovako glasi vijest koju je podijelio 


Friske vijesti iz splitskog caffe bara Kastelet: u kolu 3. Zupanijske lige, viski pikado klub "Hulk" veceras je pobijedio klub Ligero iz Splita sa 9:7! smile emotikoncestitke! @mojotokvis Nikola Kežić Vinko Kalinić





U utorak, 17. studenog 2015. uz povećane mjere sigurnosti zbog nemilih događaja u Parizu , otvorena je izložba „Vis i Anatomija otoka“ na Ecole nationale superieure d'architecture Paris – Val de Seine. To je novi pariški sveučilišni kvart smješten uz novu Nacionalnu biblioteku.

Na otvorenju je prisustvovao i naš veleposlanik u Parizu gospodin Ivo Goldstein te savjetnica za kulturu u veleposlanstvu , gospodja Lidija Vizek Mrzljak. Gradonačelnik grada Visa, gospodin Ivo Radica nažalost je zbog obaveza u zadnji čas morao otkazati planirani dolazak.



Izložbu je otvorio direktor E.N.S.A. Paris – Val de Seine , gospodin Philippe Bach, a nakon njega se prisutnima obratila profesorica i organizatorica izložbe gospođa Laurence Feveile. Ukratko o izložbi govorio je i autor izložbe, arhitekt Boško Budisavljević, predsjednik viške udruge „Anatomija otoka – centar za istraživanje i razvoj“. Nakon izložbe B. Budisavljević je održao i predavanje o otoku Visu i studentskim radovima koji tretiraju višku problematiku. Među prisutnima bilo je i naših ljudi koji žive u Parizu, a dobro poznaju Hrvatsku i Vis.

Zanimljivo je napomenuti da je na izložbi prikazana i maketa otoka Visa koju je izradio jedan francuski student koji je sudjelovao na radionici 2014. te planira i diplomski rad s viškom tematikom.
Izložba je svakako velika promocija otoka Visa kao kulturno turističke destinacije ali i mjesta gdje se sustavno proučavaju otočne teme na simpozijima te predlažu rješenja za ostvarenje novih i originalnih sadržaja na otoku.


BB



Piše R.I., Index - 17.11.2015.

"NIJE uvijek stvar u visini. Nekad je dovoljan samo prostor iznimne, besprijekorne ljepote i uvjerenja u čaroliju življenja", kaže Orlando Duque čekajući trajekt za Vis, otok o kojem je godinama slušao i čitao, a onda ga početkom listopada došao posjetiti i upoznati.
Kolumbijac Duque jedan je od najvećih skakače današnjice, ovogodišnji prvak FINA Svjetskog kupa u skokovima u vodu, zatim drugoplasirani u ukupnom poretku Red Bull Cliff Diving Svjetske serije te jedan od pionira samog sporta. Čovjek koji, unatoč tome što je prošle godine napunio 40 godina, i dalje niže uspjehe i testira granice tijela i uma, na Vis je stigao istražiti upravo ljepote koje nadmašuju i najveće visine.
"Ovo nije moguće", nije iznenađujuća reakcija nekoga tko prvi put posjeti plažu Stinivu, prirodni fenomen atraktivnog izgleda, čije su litice za Orlanda predstavljale prvi izazov u potrazi za savršenim lokacijama za skok. No, u nekoliko trenutaka već je sa samog ruba litice pružio kamerama pravi prizor skočivši između dvije stijene koje uvalu i čine tako posebnom. Obala koja uokviruje jedan od najljepših hrvatskih otoka prepuna je stijena o kakvima, kako kaže, sanja svaki skakač. I dovoljan je skoro samo treptaj oka da se gospodin Duque odluči za najprivlačniju stijenu, bosonog popne na njen vrh i pomno promišljenim kretnjama baci u beskraj morske dubine.


Ploveći oko otoka Orlando i njegova ekipa zaustavili su se i u Zelenoj špilji, čija mala rupa u samom vrhu nije bila dovoljno široka za njegovo tijelo pa su se uputili prema drugim zanimljivim lokacijama. Vjerojatno najneobičnije mjesto s kojeg je ikada skočio svakako je nekadašnje vojno skrovište za plovila.
"Nikad nisam skakao s tunela. Da nekom kažete da ovakvo mjesto postoji, vjerojatno vam ne bi ni vjerovali. Zaista je nevjerojatno kakvu raznovrsnost možete pronaći na ovom otoku", rekao je Orlando, čijih je nekoliko skokova s vrha tunela vrlo brzo privuklo mnoge turiste na jedrilicama.
No, najnevjerojatnije, najljepše i najizazovnije mjesto koje je posjetio svakako je Modra špilja. Mjesto čijom vas plavom bojom mora može počastiti samo prirodna sunčeva svjetlost i to samo u određeno doba dana, mjesto čije se stijene nemilosrdno naginju nad bistrinom morske vode, a koje plavetnilo i sunce vrlo lako pripitome kada zasjaju. Orlando je, iako je Modra špilja zaštićeni spomenik prirode, za svoj projekt dobio posebnu dozvolu te spretno se popevši na 12 metara visoki rub, skočio u najbistrije more koje ga je ikada dočekalo nakon skoka.


"Zaista sam proputovao cijeli svijet i cijeli život tragam za netaknutim lokacijama i predivnim mjestima s kojih bi mogao skočiti. No, nikad ne očekujete da ćete sve to što tražite naći na jednom mjestu. Na Vis ću se zasigurno vratiti."
A hrvatsku ljepotu kroz oči vrhunskog sportaša pogledajte u snimkama i fotografijama.

Foto: Red Bull/Predrag Vučkov


Ovu subotu održala se akcija čišćenja podmorja uvale Stonca na otoku Visu. Organizaciju cjelokupne aktivnosti preuzela je tvrtka The Yacht Week - European Travel Ventures u suradnji sa Institutom za oceanografiju i ribarstvo iz Splita te roniocima iz ronilačkog kluba Nautilus, a podršku je pružio i grad Vis sa komunalnim poduzećem i lučkom upravom.

Iz mora je izvađeno više od tone otpadaka te otpremljeno na gradski deponij.

Inače, tvrtka European Travel Ventures koja stoji iza branda The Yacht Week, najveća je nautička agencija na sredozemlju koja uspješno djeluje u Hrvatskoj već 10 godina. Svake godine oko 10.000 gostiju na više od 1000 plovila u organizaciji The Yacht Week-a upoznaje Hrvatsku i njene prekrasne krajolike, kristalno čisto more i netaknutu prirodu, a komponenta očuvanja istog je jednako važna kao i sam turistički proizvod.

Institut za oceanografiju i ribarstvo kao suorganizator projekta je u popodnevnim satima održao i kratku prezentaciju aktivnosti te predavanje na temu prevencije onečišćenja mora, a sve u sklopu programa Sistema upravljanja napuštenom ribarskom opremom u jadranskoj regiji, koja se finacira iz pristupnih EU fondova-IPA Adriatic i bavi problematikom morskog otpada.

- Hrvatska je po čistoći mora godinama u samom europskom vrhu, a takvo stanje želimo i moramo očuvati. The Yacht Week o svemu navedenom djeluje edukativno i preventivno sa svojim gostima tijekom sezone, a i proaktivno nakon sezone, rekli su nam organizatori akcije i napomenuli da će se slične akcije održavati i dalje.

D.Pe. / SLOBODNA DALMACIJA


Danas je u Saluzzu (Italija) završilo prvenstvo Europe za žene.
Hrvatske boćarice osvojile su 4 medalje.
Srebra su osvojile Nives Jelovica izgubivši u finalu od Talijanke Venturini 10:11 i
Iva Vlahek u paru sa Tanjom Grubišom, koje su u finalu izgubile od boćarica iz
Francuske 4:11.
Već ranije brončane medalje osvojile su Rozmarija Karuza u brzinskom izbijanju i
sestre Bajrić u brzinskom izbijanju-štafeta.
U ostalim disciplinama Carolina Bajrić je bila 5. u bližanju i izbijanju u krug, a
Nives Jelovica 8. u preciznom izbijanju.

Z. Rančić



Sretna i ponosna Rozmarija objavila je na facebook-u:

HVALA cijelom klubu deckima i curama koji su bile uz mene i pomagali i pravili drustvo na treninzima!!! HVALA treneru Vinku Svilicicu(Sviletu) HVALA mojoj OBITELJI sta su mi omogucili da odem na EP-u Italiji i naravno HVALA Caffe baru Keke sta su mi dali jos jedan godisnji smile emotikon i HVALA svim navijacima koji su navijali pred malim ekranima i bodrili me svo ovo vrijeme!!!! HVALA KOMIZO MOJA!!!!! Europska medalja je pala u mojim rukama!!!! Ponosna sam i jako sretna jer mi je ovo prva medalja sa velikih natjecanja!!! glasses emotikon
Volin vas svih 😘😍







Ulaskom Hrvatske u sastav Europske unije, prihvatili smo i zakon po kojemu smeće više ne smije ostati na otocima, nego ga sortirano i razvrstano treba prebacivati na kopno, u centar za zbrinjavanje otpada. 

Premda se centar za zbrinjavanje otpada, koji se već odavno planira graditi u Lećevici – a krajni rok je 2018. godina ili plaćanje penala – još ne nazire, brojne otočne jedinice lokalne samouprave itekako se brinu da riješe svoj problem. Svi trebaju imati reciklažno dvorište i prekrcajne stanice kako bi “sređeno” smeće mogli prebaciti na kopno.
Što se u tom smjeru radi na otoku Visu, upitali smo gradonačelnika Visa Ivu Radicu. Za cijeli otok, i grad Komižu i za Vis, smeće će se grupirati na jednoj lokaciji. Riječ je o sadašnjem deponiju grada Visa, smještenom iznad Kuta, podno Wellingtona, stare engleske utvrde iz 19. stoljeća.

– Trebamo obaviti sanaciju deponija Wellington, a sada se gradi pristupni put, s energetskim kabelom i vodom te ostalim infrastrukturnim detaljima, kako bismo sutra imali na mjestu aktualnog deponija reciklažno dvorište i prekrcajnu stanicu – kaže nam Radica.

– Na ovome mjestu, nakon sanacije deponija, izgradit ćemo sortirnicu smeća, kompostanu, prekrcajnu stanicu, kao i prostor za komunalno poduzeće “Gradinu”. Riječ je o investiciji od 20 milijuna kuna. Novac je osiguran, 90 posto daje Fond za zaštitu okoliša, a 10 posto Grad Vis, a riječ je o sredstvima iz EU fondova. No, žalosno je što čekamo ima već godinu i pol dana usklađivanje zemljišnika i katastra, kako bismo dobili potvrdu za glavni projekt za sanaciju starog odlagališta. Dokumentacija je spremna, novac osiguran, a mi čekamo – usklađivanje – direktan je poteštat Radica, koji se nada kako će ipak to biti gotovo do kraja godine.

Onda bi sama gradnja mogla biti okončana za godinu i pol dana.

– Što se, pak, pristupnog puta tiče, on se radi u dužini 900 metara, a nakon postavljanja kabela i vode, asfaltirat će se, osvijetliti i sve u vrijednosti 1.200.000 kuna, koje su osigurali Fond za zaštitu okoliša, Regionalni centar za zbrinjavanje otpada Splitsko-dalmatinske županije i Grad Vis. Tada ćemo riješiti problem otpada s otoka, ipak smo mi ekološki osviješteni otočani – nasmijao se za kraj gradonačelnik Ivo Radica.
SANDRA BARČOT
SLOBODNA DALMACIJA




U hotelu Tamaris (restoran Admiral) zadovoljni su odazivom i reakcijama na ponudu dnevnih jela koju se nedavno uveli. Na FB stranici Hoteli Issa i Tamaris možete pratiti aktualne jelovnike i novosti, ali i ostaviti vaše sugestije, prijedloge, ocjene i iskustva. Uz objavu jelovnika za 16. - 23. studenog 2015. stoji i ovo:

Drago nam je što je odaziv Višana tijekom prvog tjedna posluživanja marendi ovako dobar jer naša inicijativa ide i dalje s novim jelima od ponedjeljka. Vjerujemo da ćete nas posjetiti i isprobati ono što će naši kuhari pripremiti.

Znamo da među vama ima i onih koji ne vole, ne žele, nemaju vremena ili im je dosadilo kuhati, zato možete naručiti dostavu marendi ili je osobno preuzeti u restoranu i ponijeti kući.

Napominjemo kako se marende poslužuju tijekom cijelog dana, sve do 20:00 sati.

Dobrodošli i dobar tek!





Piše: Don Ivica Huljev, 12.11.2015.

Otoče bez vode, hvala ti, što me nauči žeđati i čeznuti za nečim čitav svoj život – poznate su Nazorove riječi. Slovo u kojem je saliveno cijelo jedno vrijeme. Životi pretočeni u stih. Bez vode, kako Nazor ocrtava Brač, ali ne i bez žeđi. Ma koliko otoci bez vode postaju slikom nestalog svijeta, otok iz Nazorove pjesme ostaje slikom za sva naša čeznuća. Možda bi Nazor, prolazeći današnjim vrletima naših otoka, morao mijenjati pokoju riječi u svojim pjesmama. Ipak, gotovo meditativnom jekom odzvanjaju riječi iste pjesme pred vratima naše savjesti: Otoče bez putova, ti me nauči, kako se hoda, ma kud bilo, neranjivih stopala i tvrdih gležanja.

Ovo kratko zaustavljanje nad našim otocima samo je panoramski let preko onog zajedničkog iz čega se još bolje mogu uočiti sličnosti i razlike naših otoka. O njima bi se moglo govoriti do u beskraj, ali svaki otok, kao i svatko od nas, krije u sebi obilje razlika koje daju posebnost njegovim stanovnicima.

Među brojne posebnosti naših otoka nedvojbeno spada sve ono što se dade reći u jednoj jedinoj riječi – Komiža. I nije to samo položaj, smjer i jedinstveni dodir nebeskog i morskog plavetnila, već, kao i za druga mjesta, ima ono nešto što se dade razumjeti jedino iz suglasja otočne prošlosti i sadašnjosti. Kako se prošlost čita na stranicama sadašnjosti, a kako se sadašnjost razumije iz prošlosti, to je ono što nedvojbeno najlakše mogu otočani – ljudi kojima je srce, kao i otoci moru, negdje između.

Tko zađe među komiške posebnosti, pribrojit će im lako i položaj njenih crkava. Rijetko ćemo naći otočno naselje u kojem su glavne crkve izvan središnjeg dijela naselja, iako se, gledajući povijesni razvoj, za Komižu ne može reći da je imala uobičajeno središte, već više-manje tri zasebna dijela: Velu bandu, Malu bandu i Selo. Stoga je očito da je izdvojeni položaj župne crkve sv. Nikole, koju Komižani s razlogom zovu Muster, uvijek predstavljao poteškoću, posebno za nevremena. Vrijedi to dijelom i za crkvu Gospe Gusarice kojoj se, smještenoj uz zapadni rub naselja, prilazilo iz vjere i iz žeđi. Do nje je, htjeli to ili ne, vodila žeđ, a ona je dovodila ljude k izvoru vode koja protječe ispod Gospina oltara i ulijeva se u zdenac. Njegova kruna, kroz priču u osam reljefa, upućuje na onu drugu vodu od koje se više ne žeđa. Vodu zvanu Bog.

Crkva u sjeni otkucaja sata

Izdvojenost tih dviju komiških crkava potaknula je u 18. st. izgradnju male crkve na prostoru kod Komune. Nije to bilo iz objesti, ni iz dokazivanja, ni zbog plemićkog hira, već iz potrebe za blizinom Presvetog Sakramenta. Čudnih li vremena! Htjelo se što bliže imati Presveto i time lakše donijeti pričest bolesnicima i umirućima. Umrijeti bez popudbine smatralo se velikim propustom. To bez čega se nije htjelo biti na smrti, očito govori i o onome što se htjelo kroz život. Htjelo se, dakle, jednoj poteškoći doskočiti sretnijim rješenjem. Valja znati da je u to vrijeme nekom nemoćniku bilo važnije primiti tzv. sakramente umirućih, negoli da mu dođe liječnik, što predstavlja temu za sebe. Inače, podjeljivanje popudbine nemoćnima, redovito se obznanjivalo određenim načinom zvonjenja, uz sudjelovanje bratima Presvetog Sakramenta i ostalih vjernika kojima je to bilo moguće. S tim su bili predviđeni djelomični oprosti vremenite kazne za grijehe od kojih se odrješenje dobilo u ispovijedi. Prateći Svjetlo, sa svijećom u ruci išlo se prema nemoćniku kojem se donosila popudbina (viaticum) pred odlazak u prostranstva svjetlosti i mira. U tom su vjerskom činu sudjelovali oni kojima je bilo moguće, a drugi su na zvuk zvona molitvom pratili Presveti Sakrament.

Iz navedenih je, dakle, razloga došlo do izgradnje crkve Gospe Žalosne. Izgradnju je odobrio mletački dužd Petar Loredano 16. prosinca 1752. g., a ideju je poticao komiški župnik don Mihovil Milinković, Višanin i književnik. Natpis na njezinu pročelju navodi da je sagrađena 1759. g. “od milodara pobožnog puka” te se za “spasonosnu popudbinu u njoj čuva Presveto Tijelo”. U crkvi je samo jedan oltar, a krstionica i spremište za sveta ulja, preneseni iz Mustera, smješteni su u dograđenoj prostoriji. Oltar je najvjerojatnije rad altarističke radionice Bertapelle (Bruttapelle) iz Vrboske, a usmena predaja kaže da je mramor za ovaj oltar ubran na otoku Svecu (Sv. Andrija). Mala oltarna slika ima u središtu prizor Gospe Žalosne (Pietà), a do nje su sv. Matej, čistilišne duše i jedan neidentificiran lik u kneževskom ornatu i s palmom u ruci.

Bratimi Gospe Žalosne – pomoć na putu pročišćenja

Crkva Gospe Žalosne čuva još jedan spomen na vrijeme drugačijih interesa. Pa krenimo redom. Kao i drugdje, tako i na otoku Visu, danas ne djeluje ni jedna bratovština. Djelovanje im je odavno prestalo, a, kao i drugdje u hvarskoj biskupiji, obnovljena bratovština Presvetog Sakramenta pogasila se u razdoblju druge polovice 20. st. U Komiži je tijekom nekoliko stoljeća bilo šest bratovština: Presvetog Sakramenta, Gospe od Ruzarija, Gospe Gusarice, Gospe od Karmela, Gospe od Utjehe te Gospe Žalosne. Dio sačuvanih bratovštinskih knjiga nalazi se u župnom arhivu u Komiži, a dio u Državnom arhivu u Zadru. Spomenuti broj bratovština ne začuđuje. Naime, znamo da je u jednom trenutku 18. st. u Komiži živjelo 13 svećenika, a – kako je to onda bilo uobičajeno – većina ih je živjela i redila se na naslov očevine (patrimonija), dok su svećenici na određenim službama primali prihode svojih nadarbina ili određenih distribucija. Stoga ne stoji ona proizvoljna tvrdnja Grge Novaka da taj broj ukazuje koliko je narod, sve sami težaci i ribari, morao davati za njihovo uzdržavanje (G. Novak, Vis, str. 130.).

Najmlađa među bratovštinama bila je ona Gospe Žalosne ili Čistilišta. Ne spominje je, koliko je poznato, Grga Novak, ni Cvito Fisković, ali ni Nevenka Bezić-Božanić, kojoj uvelike dugujemo saznanja o komiškim bratovštinama. Vrijedni podatci o utemeljenju i pravilima bratovštine Gospe Žalosne nalaze se u rukopisnoj zbirci Liber Comisiae iz 1784. st. koju je sastavio Komižanin don Nikola Borčić, čovjek koji zavrjeđuje da ga se zbog osviještenog pristupa dokumentima u njegovu zavičaju imenuje ocem odnosa prema baštini. Bez njegovih bi prijepisa ostalo u mraku gotovo sve što znamo o ribarstvu minulih stoljeća, posebno o lovu plave ribe, ali i o kaznama predviđenim za prekršitelje.

Djelovanje najmlađe bratovštine je odobrio hvarski biskupa Pontalti 12. studenoga 1763. g. i generalni providur iz Zadra. Sjedište joj je bilo u novosagrađenoj crkvi Gospe žalosne (Adolorate). Najmlađa komiška crkva – u mjesnom nazivu poznata kao Nova crikva – sačuvala je spomen na trenutak u kojem je doista bila nova. Motiv osnivanja bratovštine bila je pomoć dušama u čistilištu, kako je to onda bilo uobičajeno, pa su se ponegdje bratovštine sličnih pravila nazive Dobre smrti, Purgatorija. Dakle, riječ je o strogo vjerskim motivima koji su imali i svoj društveni značaj kao sredstvo povezivanja i solidarnosti s potrebama živih. Kapituli ne navode, a vjerojatno nije trebalo, da se bratimi brinu za sprovod siromaha. Naime, bratovštine istog naziva često su imale tu ulogu, posebno u većim gradovima.

Među utemeljiteljima i prvim bratimima nalaze se slijedeći: Ante Pečarić, Petar Kuljiš, Ante Mardešić pok. Mate, Mihovil Giaconi, Mihovil Torre, Jerolim Mladineo, Franjo Božan, Franjo Giaconi, Jeronim Giaconi, Grgur Ivčević, Jakov Zuanić-“Đale”, Bartol Mardešić, Kuzma Zuanić, Jeronim Borčić, Nikola Martinis, Mate Kuljiš, Dinko Pelegrini, Zanetto Mladineo, Petar Borčić, Ivan Bilati i Antonio Mladineo.

Kapituli – trag demokratičnosti prije demokracije

U spomenutoj Borčićevoj zbirci nalazimo dvanaest članaka bratovštinskih pravila složenih u dvanaest kapitula. U slobodnom prijevodu donosimo pojedine kapitule:


  • Bratimi su obvezni ispovjediti se i pričestiti na blagdan Gospe Žalosne, na Veliku Gospu i na Bezgrješnu, a to imaju namijeniti za duše u čistilištu.
  • Prokuratori predlažu nove članove na skupštini, a potvrđuju ih svi bratimi. Prilikom primanja u bratovštinu moraju dati prolog od tri dalmatinska dukata.
  • Prokuratori sazivaju skupštinu na kojoj se pregledavaju računi, i to svake godine na blagdan Gospe Žalosne.
  • Novi bratimi su dužni nabaviti odgovarajuću tuniku u roku od pola godine.
  • Bratovština je dužna besplatno pratiti sprovod svojih članova, kao i sprovod onih siromaha koji ne mogu platiti bratovštini.
  • Bratovština mora sudjelovati u procesiji s Presvetim Sakramentom svake treće nedjelje u mjesecu, na Tijelovo, Veliki petak i na svim zajedničkim procesijama u kojima sudjeluju i druge mjesne bratovštine.
  • Bratimi koji izostanu s opće skupštine, sprovoda i spomenutih procesija, osim onih koji su odsutni iz mjesta, ili su stari i nemoćni, moraju platiti bratovštini kaznu u vrijednosti od jednog kvartuča ulja. Za prikupljanje kazne zadužen je gaštald, a ako on to propusti obaviti, sam će platiti nepodmireni iznos. Bratim koji tri puta ne plati kaznu, isključit će se iz bratovštine.
  • Bratovština je obvezna prikupljati milostinju na dvije nakane: za uzdržavanje crkve Gospe Žalosne i za misni prilog iz kojeg se podmiruju troškovi misa za duše u čistilištu. Prokuratori su dužni voditi knjigu poslovanja. Određuje se da te dvije milostinje po Komiži skupljaju gaštaldi: petkom milostinju za crkvu Gospe Žalosne, a nedjeljom za duše u čistilištu. Kapelan bratovštine će o trošku bratovštine blagdanom i petkom slaviti misu za duše u čistilištu.
  • Bratovština mora naći kapelana koji će blagdanom i petkom slaviti misu za duše u čistilištu u crkvi Gospe Žalosne, a primat će misni stipendij u iznosu od dvije lire. Kapelan ne smije u crkvi obavljati nikoje obrede bez župnikova dopuštenja, a blagdanom smije slaviti misu samo poslije župne mise kako je određeno od strane biskupa i kneza.
  • Kad umre koji bratim, ostali su dužni dati jednu liru i deset soldi za troškove obreda namijenjenih za pokoj njegove duše. Tko ne dade, isključit će se iz bratovštine.
  • Dvanaesti kapitul izričito navodi da je Nova crikva sagrađena za potrebe župničke službe te župnik pro tempore čuva njezin ključ te se određuje mogućnost gradnje grobova u njoj.


100 dukata kazne za sablazni

Osim navedenih podataka ništa drugo nije poznato o spomenutoj bratovštini. Budući da je osnovana nedugo prije pada Mletačke Republike, pitanje je koliko je zaživjela, a onda se, kao i ostale bratovštine, pogasila na početku francuske uprave. No, to bi tek trebalo saznati. Ipak, još je jedna zanimljivost vrijedna pažnje. Izgradnjom Nove crikve pojavio se problem profanacije crkve, jer su, kako Liber Comisiae navodi, neki mještani običavali organizirati sablažnjivu igru s loptom (un scandaloso giuoco di Palla) – a o čemu se zapravo radi, ovdje ostavljam otvorenim – i neka sablažnjiva okupljanja. Vjerojatno se to i prije na istome mjestu održavalo, a onda je izgradnja crkve dovela do preklapanja interesa. Svakako, hvarski knez Marchio Balbi određuje 12. studenoga 1783. g. da će se time prouzrokovana profanacija crkve kažnjavati iznosom od 100 dukata.

Ovih nekoliko podatka želi otrgnuti iz zaborava, točnije dozvati u svijest drugačija vremena i drugačije interese kako ne bismo umišljali da s nama sve počinje.


(Originalni članak na kroz-samariju.net)



Foto: Vesna Hodić

U talijanskom Saluzzu danas je nastavljeno prvenstvo Europe za žene, a naše djevojke su uspjele u svim disciplinama proći u slijedeću fazu natjecanja. Rozmarija Karuza je u brzinskom izbijanju pogodila 31 boću od 44 pokušaja i ušla u polufinale.

Isto su napravile i sestre Carrolina i Virginia Bajrić u disciplini štafetno izbijanje pogodivši 38 boća iz 54 pokušaja. U disciplini par klasično Iva Vlahek i Tanja Grubiša ponovo su bile bolje od para iz Španjolske, te će za prolazak u polu finale morati biti bolje i od djevojaka iz Švicarske.

U bližanju i izbijanju u krug Carrolina Bajrić je pobjedila predstavnicu Rusije rezultatom 19:12, a u četvrt finalu ide na predstavnicu Italije Zurini. Nives Jelovica je u pojedincu klasično bila bolja od Španjolke Soler sa 13:6 i plasirala se u četvrt finale, dok je u preciznom izbijanju isto izborila prvog dana.
Zvonko Rančić



O novostima koje hotel Tamaris priprema i nudi tijekom zimskih mjeseci pisala mi je Ivana Galonja, mag.rel.publ., rukovoditelj operativnog hotelsko-ugostiteljskog sektora iz VIS d.d. za hotelijerstvo, ugostiteljstvo i turizam u stečaju:

"...Naime, s obzirom na promjene u rukovođenju društva došlo je i do određenih inicijativa koje smo odlučili pokrenuti, a na zadovoljstvo građana. Nakon razgovora s građanima grada Visa dobili smo konkretnije informacije o tome što bi njima bilo zanimljivo i koje bi usluge rado koristili. U skladu s tim, od ponedjeljka 09. studenoga, Restoran Admiral (Hotel Tamaris) nudi svakodnevni izbor tri dnevna jela po pristupačnim cijenama. Nedjeljom je u ponudi ručak koji uključuje predjelo, glavno jelo, salatu i desert. Svaki tjedan ćemo nuditi drugačiji izbor.

Tjedni jelovnik za period 09.11.-15.11.2015.g. nalazi se u prilogu ovog maila.


Prema interesu koji su građani pokazali u ovim prvim danima, pokazalo se kako je inicijativa pokrenuta u dobrom smjeru. Upravo zbog toga, naš je cilj osmisliti ponude i usluge koje će oplemeniti ovaj zimski period na otoku, a ujedno i pružiti građanima jedno ugodno mjesto boravka i druženja..."





Tjedni jelovnik za period 09.11.-15.11.2015.g.


SDP je izgubio, a HDZ nije pobijedio. Izrekao je to kasno sinoć Nino Raspudić i malo tko razuman se neće s ovim složiti. Ja mislim da iz ovoga i Milanović i Karamarko trebaju iščitati da ni jedan ni drugi ne zaslužuju ni ulogu mandatara, a kamoli mjesto premijera. Koji prvi to shvati i podrži Petrova učinit će dobro za Hrvatsku, a dugoročno i za percepciju vlastite političke uloge u novijoj hrvatskoj povijesti. Znači, ne bi oni trebali tražiti podršku od MOST-a nego svojim saborskim potencijalom podržati MOST i Petrovu prepustiti da sastavi vladu nacionalnog jedinstva.
Pokušajte zamisliti četiri godine odmora od Zokija i Tome, od bahatluka, šatorovanja, ćirilice, crnih majica i košulja, amaterskog i emocionalnog tumačenja povijesti, patetike, busanja u domoljubna prsa... Ne ide? Pokušajte opet!



IZBORNI REZULTATI U VISU


IZBORNI REZULTATI U KOMIŽI


Skrivena i u okoliš otoka Visa uklopljena energetski učinkovita kuća zagrebačkog PROARH studija najbolji je ovogodišnji arhitektonski projekt na svijetu u kategoriji "House – Future Projects". Issa Grotto Hill House arhitekta Davora Matekovića je među 27 pobjednika World Architecture Festivala, najvećeg i najprestižnijeg festivala arhitekture, koji se ove godine održao u Singapuru.



Svjetski festival arhitekture, koji se ove godine održao osmi put, godišnje je slavlje inovativnosti i kreativnosti u arhitekturi i za arhitekte cijelog svijeta najvažniji godišnji događaj.

Izvor: lokal.hr


X. izborna jedinica - provjerite kome u X. izbornoj jedinici možete dati svoj glas

X. izborna jedinica obuhvaća južni dio Splitsko-dalmatinske županije i Dubrovačko-neretvansku županiju i to:

- južni dio Splitsko-dalmatinske županije - gradovi i općine: Baška Voda, Bol, Brela, Cista Provo, Dugi Rat, Gradac, Hvar, Imotski, Jelsa, Komiža, Lokvičići, Lovreč, Makarska, Milna, Nerežišća, Omiš, Podbablje, Podgora, Podstrana, Postira, Proložac, Pučišća, Runovići, Selca, Solin, Split, Stari Grad, Sućuraj, Supetar, Sutivan, Šestanovac, Šolta, Tučepi, Vis, Vrgorac, Zadvarje, Zagvozd, Zmijavci
- područje Dubrovačko-neretvanske županije u cijelosti.

Članak je objavljen na kalifornijskom portalu SF GATE. Evo dio koji se odnosi na Vis:
...

... Calm morning seas mean we’re lucky enough to reach Vis Island, a rugged rock rising dramatically from the water. The strategically located westernmost of Croatia’s islands — and the closest to Italy — has experienced a complex history of being at the center of many conflicts, including World War II, when it was the wartime base of future Yugoslavian President Josip Broz Tito. The island was closed to tourists until 1989 and retains a wild, remote mountain feel. Hills are plentiful, and while they require pushing your quads, they also present great views of distant bays, islands and small crescent pebble beaches far below.
We roller-coaster the length of Vis Island toward the idyllic port of Komiza, where we refuel on Italian-caliber gourmet pizza and Croatian lager at a lively foreshore spot. After lunch, a brutally steep climb — or perhaps it was lunch that made it feel that way — and a long downhill take us back to Vis Town, where we started out that morning. Along the way, our guide, Sakis Mits, points out wartime caves used for everything from military hospitals to barracks. One of the tunnels, on the shoreline of Rogacic Bay, hid ships and submarines and was featured in the James Bond movie “The World Is Not Enough.”
That evening, just outside Vis Town, we sample Antonio Lipanovic’s full-bodied reds and award-winning whites, which the towering winemaker, clad in a Dr. House T-shirt, creates in one of those tunnels. Lipanovic converted the site, a former military installation, into a modern winery and naturally cooled cellar with a tasting room, complete with a portrait of local hero Tito...
... Izvorni članak - OVDJE

Otok Vis

Obrazac za kontakt

Naziv

e-pošta *

Poruka *

Pokreće Blogger.