OTOK VIS - total portal

– Na Palagruži je sezona bila jako tužna, ulov jastoga u tom akvatoriju drastično je pao, od 15-ak tona prije nekoliko godina, ove godine došli smo do ispod jedne tone. To je nepodnošljivo, a razlog tomu je ogroman broj malog oka, puno mriža u moru i nerazumijevanje Ureda za ribarstvo u Zagrebu – rekao nam je Kalambera.

Kako ste vi prošli?

– Dobro, najviše zahvaljujući hlapovima, zbog kojih sam prošao pola Jadrana, od Lošinja do Korčule. Ali to je drugi način lova i drugi rak, a jastoga ove godine nisan uvatija sto kila.

Što kažu vaši kolege ribari, kako je njima bilo ovog ljeta?

– Bio sam u izravnom kontaktu s još dvojicom kolega ribara koji su na Palagruži lovili vršama, Komižanima Vedranom Bobanom i Zdravkom Demariom. Njih dvojica su nešto ulovili, ali ja to ne zovem lovom, to je više ono izmišljanje: čovik ide u 120 metara tražiti jastoga, cili dan vozi po kulfu, po tri, četiri, pet milja od kraja...

To je neki novi način lova, to je nešto drugo. Njih dvojica su nešto skupili na forcu milja i na forcu velikog rada.

Navikli ste već da sezona lova na jastoge traje od 15. svibnja do 10. rujna. Ove je godine od 20. kolovoza Pravilnik o malim ribolovnim alatima mijenjan čak dva puta. O čemu je riječ?

– Mi ribari već šest-sedam godina, otkad sam ja u tome, uporno tražimo da se deset dana iz rujna pribaci u svibanj. Nismo tili dopustit da se smanji broj ribolovnih dana, nego da se tih deset dana pribaci zato što svaki ribar zna da je posli 1. rujna priko 25 posto ženki jastoga s vanjskim jajima.

Tražili smo da se to promini, i oni su to učinili na način da su prvo lov skratili deset dana, pa su tih deset dana prebacili u svibanj, pa su onda tih deset dana skratili samo za vrše, a s mrižama se moglo loviti tih deset dana i dalje.

Mislim, to što nama rade, ne znam rade li namjerno ili ne. Institut je stalno uz nas, doministar Ante Mišura stalno nas želi zaštititi, kaže nam da smo u pravu, a mi ribari samo tražimo selektivni način ribarenja, tražimo samoodrživo ribarstvo, tražimo da se Palagružu zaštiti od devastacije jastoga jer jedino ga na toj lokaciji još nešto ima.

Jeste li barem zadovoljni otkupnom cijenom jastoga?

– Lovim jastoge i prodajem ih. Ove sam ih godine i 15. svibnja i 15. kolovoza prodavao po cijeni od 350 kuna za kilogram, plus PDV. Sve sam prodao preko računa na istu adresu. Radim s ljudima pet-šest godina, zadovoljan sam i oni su zadovoljni, inače ne bi radili sa mnom – rekao nam je Kalambera.

Šampion među ukupno 428 općina u Hrvatskoj, s najvišim prihodom po stanovniku, jest Vir (19.313 kuna), druga je općina Funtana s 12.871 kunom, slijede Šolta (12.856 kuna), Baška (10.785 kuna), Sutivan (12.042 kune), Bol (11.772 kune), Kolan (10.928 kuna), Kostrena (10.599 kuna), Omišalj (10.581 kuna), a deseto je Tisno (10.578 kuna). Među prvih 20 nalazi se i šibenska Rogoznica.

Analizirajući ostvarenja proračuna, prihode, rashode te proračunski suficit i deficit, po istom kriteriju prihoda po stanovniku najbolje je građanima Novalje, gdje je lani prihod po stanovniku bio 11.659 kuna. Na drugom je mjestu Vis (10.534 kune), slijede Vrlika (10.466 kuna), Krk (10.450), Rovinj (9976), Opatija (9920), Poreč (9395), Supetar (8908), istarski Novigrad (8900). Na 10. mjestu nalazi se Dubrovnik s 8807 kuna po stanovniku, a na 11. Zagreb s 8418 kuna. Od dalmatinskih gradova na visokom 14. mjestu je Hvar, na 16. Biograd na moru, a 17. je Nin. Među 30 najbolje rangiranih gradova su i Korčula, Vodice, Pag i Makarska. Zadar je na 41. mjestu, a iza njega su i Split (47. mjesto s prihodom po stanovniku od 4095 kuna), dok je Šibenik 48. s prihodom od 3967 kuna.

Među prvih 20 gradova s najvišim prihodom po stanovniku svi se, osim tri – Vrlike, Lipika i Zagreba – nalaze uz more, dok među najsiromašnijim gradovima, s prihodom po stanovniku nižim od 2000 kuna, nema ni jednog uz Jadran.


Niz općina u Hrvatskoj više zarađuje nego pojedini gradovi.

Tako gradovi Hrvatska Kostajnica, Komiža i Klanjec imaju prihod od samo sedam milijuna kuna, a s druge strane općina Konavle ima čak 63 milijuna kuna, Župa Dubrovačka 62,7 milijuna kuna, Matulji 60,6 milijuna kuna, Vir 57,9 milijuna kuna, Medulin 57,6 milijuna kuna, Kostrena 44,3 milijuna, Tisno 32,7 milijuna kuna…

Da se teritorijalno sukno Hrvatske krojilo prema političkim i drugim afinitetima, a ne po financijskim pokazateljima, svjedoče i razlike u broju stanovnika te ukupnim prihodima općina, koje su ogromne – od preko 60 milijuna kuna u Konavlima, Župi Dubrovačkoj i Matuljima, do 700.000 kuna u Zažablju, a manje do dva milijuna kuna ukupnih prihoda ima čak 20 općina u Hrvatskoj.

U nekim općinama i gradovima ukupni rashodi znatno su viši od prihoda, primjerice, u općinama Svetom Petru u Šumi za čak 111 posto, u Oprtlju za 103 posto, i Koprivničkom Ivancu za 97 posto.

Loši su gospodari i u gradovima kao što je Belišće, koje troši 39 posto više nego što ima prihoda, te u Skradinu za 37 posto. No, ruže zato cvatu u općini Viljevo, koja ima 110 posto veći prihod od rashoda, u Tisnom, gdje je prihod veći za 98 posto od rashoda, te Stankovcima (73 posto).

Katarina Ott i Mihaela Bronić upozoravaju kako velike razlike između prihoda i rashoda u jednoj godini ne moraju uvijek biti pokazatelj lošeg planiranja ili ostvarivanja lokalnih proračuna, nego mogu biti posljedica velikih prodaja kapitalne imovine, zemljišta ili zgrada ili velikih ulaganja u infrastrukturu.