n


Piše: Tanja Kordić

...
Šestog dana opet smo se ukrcale na trajekt do Splita i onda na drugi za - Vis. Bila sam spremna za nastavak, puno hodanja, umor i skrivanje, ali na otoku nas je dočekala cijela zajednica 'divljih' šatoraša, spremnih podijeliti iskustva i hranu, i sigurno mjesto za šator i stvari. Komiža je čisti hedonizam. Na prvi pogled djelovala mi je 'fensi' zbog silnih jahtaša, ali šetajući uličicama naišla sam na mnoge slične sebi, ljude koji su došli uživati, noseći sa sobom svega dvije majice, par kratkih hlača i japanke, i veliki prazni prostor spreman za pohranu lijepih sjećanja.

Nikad nisam bolje spavala nego tih tjedan dana na Komiži, na podu, dijeleći vreću za spavanje sa Pepom, u šatoru koji sam prozvala Mali plavi. Iako jeftin, preživio je i vjetar i crvene mrave i moje grubo baratanje. Uljuljkana u gostoljubiv, topli osjećaj sigurnosti koji vlada u kampu i u mjestu, ostala sam duže nego što sam mislila i potpuno zaboravila na lutanje, provodile smo dane na plaži, a noći šetajući i razgovarajući sa strancima u maloj, neobičnoj rakijarnici skrivenoj u jednoj uskoj uličici. Kada sam se vraćala u šator, često sam se uhvatila kako mislim - idem doma.

Dan prije povratka otišle smo na Biševo i, naravno, u čuvenu Modru špilju. Kažu da je jedinstvena, ali tog popodneva vidjela sam još jednu sličnu koju je otkrio moj prijatelj. Otočić je skroz turistički orijentiran, a života ima samo u lukama gdje stoji brod. Naime, na otoku nema vode, ona se mora, kao i hrana, svaki dan dovoziti brodom. Težak život, ali nekolicina staraca odolijeva baveći se vinogradom, voćnjakom i prodajući plodove svog truda turistima.

Kada sam drugi dan u Visu čekala trajekt, morala sam se jako koncentrirati da ne zaplačem, povratak se prikrao prerano i zatekao me nespremnu. U Zagrebu me zgrabio teški povratnički blues, moj kvart nije izgledao poznato, imala sam osjećaj ne da se vraćam doma, nego da sam otišla od njega. Tek kada sam ušla u stan vidjela sam nešto poznato - nered koji sam ostavila prije polaska, i to me utješilo. Odlučila sam tada prvom prilikom ponovo otići.

Izvor: monitor.hr



Oznake: , ,

Objavi komentar

Nikola Kežić

{picture#https://lh3.googleusercontent.com/-rZoAC2Zk65E/AAAAAAAAAAI/AAAAAAAAAH8/hPwAzxdnkNA/s120-c/photo.jpg} Vlasnik i urednik bloga ISSA-VIS-Kut koji je stjecajem okolnosti postajao i više od bloga, tako da je 'OTOK VIS - total portal' rezultat tog procesa. {facebook#https://www.facebook.com/nikola.kezic.98} {twitter#YOUR_SOCIAL_PROFILE_URL} {google#https://plus.google.com/u/0/104715246939349637026/posts} {pinterest#YOUR_SOCIAL_PROFILE_URL} {youtube#YOUR_SOCIAL_PROFILE_URL} {instagram#YOUR_SOCIAL_PROFILE_URL}

Pogled na Češku vilu

Pogled na Češku vilu
Pogled na Češku vilu

Beritova

Munjac

Silvestrovo 2007.

Silvestrovo 2007.
Negdje na putu Podšpilje - Žena Glava

Gasi se dan

Jesenja idila

Jesenja idila
... a onda su stigle kiše jesenje.

Pogled na Prilovo

Pogled na Prilovo
Nakon siječanjske bure

Komiža

Komiža
Lulin pogled na Komunu

Trogli

Trogli
Kad su friški dižu repe

Grandovac

Grandovac
Prvi dani rujna...

Ulica Don Cvjetka Marasovića

Ulica Don Cvjetka Marasovića
Viška kola, salizona i popisketona

Vandica

Vandica
Položen vozački!

Prilovo

Prilovo Fotografirano u siječanjsko jutro nakon kiše

Viška Batarija

Viška Batarija Ljetna pozornica; kazališne predstave, koncerti...

Pogled na Češku vilu

Pogled na Češku vilu S nikad završene obilaznice

Konoba VATRICA

Konoba VATRICA kultno mjesto viške gastronomske ponude

Nova riva na Kutu

Nova riva na Kutu Još čeka opremanje...

Obrazac za kontakt

Naziv

e-pošta *

Poruka *

Pokreće Blogger.